LED matrica i MAX7219

LED matrica 8 × 8 s čipom MAX7219 na Arduinu: multipleksiranje, vlastita funkcija za slanje sa shiftOut(), sličica, animacija i tekst koji klizi

LED matrica i MAX7219

Na kutiji iznad ploče našeg flipera bit će zaslon od četiri LED matrice. Na njemu će igrač vidjeti rezultat, poruke i male animacije. Danas upoznajemo jednu matricu: 64 LED-ice složene u 8 redaka i 8 stupaca.

Kad bi svaka LED-ica imala svoj pin, Arduinu bi trebala 64 pina, a slobodnih ima 18. Zato su LED-ice spojene u matricu, kao prekidači u prošlom poglavlju, a matricom upravlja čip MAX7219. Arduino s njim razgovara preko samo tri žice. Napisat ćemo vlastitu funkciju koja čipu šalje podatke, nacrtat ćemo sličicu u generatoru znakova i oživjeti je animacijom, a na kraju ćemo preko matrice provući i tekst.

Što to znači za fliper?

Tlocrt flipera: plavi krug označava prvu od četiri LED matrice na kutiji iznad ploče, a u velikom plavom krugu ista je matrica uvećana, s upaljenim crvenim LED-icama koje crtaju slovo P

Na tlocrtu našeg flipera plavim je krugom označena prva od četiri LED matrice na kutiji iznad ploče, a u velikom krugu ista je matrica uvećana. Što znače ostali dijelovi crteža, piše na stranici o fliperu.

  • Zaslon flipera čine četiri ovakve matrice, spojene u lanac. Kako se matrice spajaju u lanac, naučit ćemo u sljedećoj lekciji.
  • Zaslonom upravlja Uno za prikaz. Za cijeli zaslon trebaju mu samo tri pina, isto kao danas za jednu matricu.
  • Isti Uno pokreće i servomotore i zvuk, pa animacija na zaslonu ne smije čekati s delay(). Sličice ćemo mijenjati s millis(), kao u Vježbi 3.
  • Rezultat i poruke klizat će preko zaslona kao tekst u Vježbi 4, samo preko četiri matrice umjesto jedne.
  • Jedna matrica u kojoj sve LED-ice svijetle najjače troši oko 0,3 A. Zato zaslon u fliperu ne napaja Arduino, nego napajanje od 5 V.

Kako radi LED matrica

U matrici su 64 LED-ice u 8 redaka (R1 do R8) i 8 stupaca (C1 do C8). Sve LED-ice u istom stupcu imaju zajedničku anodu, a sve LED-ice u istom retku zajedničku katodu. Tako matrica ima samo 16 nožica: 8 za redke i 8 za stupce.

Shema LED matrice 8 puta 8: osam vodoravnih redaka R1 do R8 i osam okomitih stupaca C1 do C8, a na svakom križanju jedna LED-ica, anodom prema stupcu i katodom prema retku. Redak R2 je uključen i nacrtan plavo, a stupci C2, C3, C6 i C7 crveno. Iznad stupaca piše B01100110, a lijevo od redaka 0 je samo uz R2, pa u retku R2 svijetle četiri LED-ice

LED-ica svijetli kada je njezin stupac uključen, a njezin redak spojen s GND. Na crtežu je uključen redak R2 (plavo) i stupci C2, C3, C6 i C7 (crveno), pa u retku R2 svijetle četiri LED-ice. Ostali redci nisu uključeni, pa u njima ništa ne svijetli.

Koji stupci su uključeni, piše iznad njih: 1 znači uključen, a 0 isključen. Lijevo od redaka isto tako piše napon retka: 1 je 5 V, a 0 je GND. Uključen je samo R2, pa samo on ima 0. Ostali redci su na 1, pa kroz njihove LED-ice ne teče struja. To je osam bitova, dakle jedan bajt: B01100110. Svaki redak matrice opisuje jedan bajt, pa cijelu sličicu opisuje osam bajtova.

Jedan po jedan redak

Što ako uključimo dva retka odjednom, na primjer R2 i R5? Stupci su zajednički, pa bi oba retka pokazala isti uzorak. Dva različita retka ne možemo prikazati istodobno.

Zato se redci pale jedan po jedan: najprije R1 sa svojim uzorkom, zatim R2 sa svojim, i tako do R8, pa opet ispočetka. To se zove multipleksiranje. Isto smo radili s tipkovnicom u lekciji o matrici prekidača, gdje smo je skenirali redak po redak.

Osam malih matrica jedna za drugom: u prvoj svijetli samo prvi redak srca, u drugoj samo drugi, i tako do osme, u kojoj ne svijetli ništa. Strelica vodi do velike matrice u kojoj svijetli cijelo srce

Svaki redak svijetli samo osminu vremena, ali čip prođe kroz svih 8 redaka oko 800 puta u sekundi. Oko je za to presporo, pa vidi cijelu sličicu, a ne redke koji se izmjenjuju. Tako rade i mnogi veliki LED zasloni na ulici.

Koliko nožica treba LED matrica 8 × 8, a koliko bi trebala da svaka LED-ica ima svoje dvije nožice?
Matrica treba 8 + 8 = 16 nožica. Bez matrice bi 64 LED-ice imale 128 nožica, odnosno 65 kada bi sve katode bile spojene zajedno.

Čip MAX7219

Arduino bi matricu mogao multipleksirati i sam, ali mu za to treba 16 pinova i on bi cijelo vrijeme morao paliti redak po redak. Kako to izgleda, voditelj može pokazati u neobaveznoj pokaznoj vježbi na kraju lekcije. Taj posao umjesto njega radi čip MAX7219, koji je s matricom na malom modulu:

  • Multipleksira matricu sam, oko 800 puta u sekundi.
  • Pamti sličicu. Ima osam registara, za svaki redak po jedan, a u svaki stane jedan bajt. Arduino sličicu pošalje jednom, a čip je prikazuje dok ne dobije novu.
  • Ograničava struju svih LED-ica jednim otpornikom, R1 na shemi, pa LED-ice ne trebaju svoje otpornike.
  • Mijenja svjetlinu u 16 koraka.

Na našem modulu čip i matrica nisu zalemljeni, nego su utaknuti u podnožja. Pokvareni čip ili matrica mogu se zato izvaditi i zamijeniti novima.

Shema modula: Arduino U1 svojim pinovima 2, 3 i 4 spojen je na pinove DIN, LOAD i CLK čipa U2 MAX7219, a pin 5V na V+. Otpornik R1 od 10 kiloma spaja ISET s 5 V, a kondenzatori C1 od 10 mikrofarada i C2 od 100 nanofarada spajaju 5 V s GND. Pinovi DIG0 do DIG7 čipa idu ravno u redke R1 do R8 matrice, a pinovi SEG DP i SEG A do G linijama ispod matrice odozdo u stupce C1 do C8

MAX7219 je napravljen za zaslone sa sedmerosegmentnim znamenkama, kakve imaju budilice. Zato se njegovi pinovi za redke zovu DIG0 do DIG7 (engleski digit, znamenka), a pinovi za stupce SEG A do SEG G i SEG DP (segment). Na shemi pinovi DIG idu ravno u redke matrice, a pinovi SEG ispod matrice i odozdo u stupce. Na crtežu čipa pinovi nisu poredani kao na samom čipu, nego tako da se linije ne križaju. Pravi broj pina piše uz svaku liniju.

Otpornik R1 određuje koliko struje teče kroz LED-ice. Kondenzatori C1 i C2 uz čip glade napon napajanja: kada se upali cijeli redak LED-ica, struja naglo poraste, a kondenzatori daju dio struje dok je napajanje ne stigne dati.

Kako Arduino šalje podatke

Arduino je s čipom spojen trima žicama:

  • DIN (engleski data in): podaci, bit po bit.
  • CLK (clock, takt): kaže čipu kada treba pročitati sljedeći bit.
  • CS (chip select, odabir čipa): okvir oko poruke. Na čipu se taj pin zove LOAD, a na modulu CS.
Vremenski dijagram slanja: CS je na LOW za vrijeme cijele poruke. CLK ima 16 impulsa, a na svakom rastućem bridu čip pročita jedan bit s DIN. Prvih osam bitova, 00000010, adresa je 2, a drugih osam, 01100110, podatak je B01100110. Kada se CS vrati na HIGH, čip upiše podatak u registar

Poruka ima 16 bitova. Arduino najprije postavi CS na LOW. Zatim za svaki bit postavi DIN na 0 ili 1 i pošalje jedan impuls na CLK. Na svakom impulsu čip pročita bit s DIN i gurne prethodne bitove jedno mjesto dalje, kao ljude u redu pred blagajnom. Takav spremnik bitova zove se posmačni registar (engleski shift register). Kada je poslano svih 16 bitova, Arduino vrati CS na HIGH, a čip tada pogleda što je stiglo:

  • Prvih 8 bitova je adresa: u koji registar čip upisuje podatak.
  • Drugih 8 bitova je podatak: što upisuje.

Na dijagramu Arduino šalje adresu 2 i podatak B01100110: u drugom retku neka svijetle LED-ice u stupcima C2, C3, C6 i C7. To je sličica s početka lekcije.

Ovakav način slanja sličan je vezi SPI, koju koriste mnogi čipovi i moduli.

Čip ima i registre koji nisu redci. Ovih šest koristimo:

AdresaRegistarŠto upisujemo
1 do 8redci R1 do R8koje LED-ice u retku svijetle, jedan bajt
9dekodiranje0: svaki bit je jedna LED-ica
10svjetlina0 (najslabije) do 15 (najjače)
11broj redaka7: svih osam redaka, od 0 do 7
12uključeno1: čip radi, 0: matrica je ugašena
15test1: sve LED-ice svijetle najjače, 0: normalan rad

Kada dobije napajanje, čip je ugašen, a u registrima redaka može biti bilo što. Zato ga program na početku uvijek postavi: upiše sve registre iz tablice, obriše sve redke i tek ga onda uključi.

Kojih je prvih osam bitova poruke koja upisuje svjetlinu?
Adresa registra svjetline je 10, a 10 je binarno 00001010. Tih osam bitova čip dobije prvo, a zatim osam bitova svjetline.

Materijal

Svaki polaznik dobiva:

  • Arduino Uno i USB kabel
  • modul s LED matricom 8 × 8 i čipom MAX7219
  • pet spojnih žica sa ženskim krajem na jednoj strani i muškim na drugoj (ženski–muški)

Za pokaznu vježbu u Vježbi 1 voditelj treba osciloskop s dva kanala i dvije sonde, mali breadboard i pet spojnih žica muški–muški.

Za neobaveznu pokaznu vježbu na kraju lekcije voditelj treba još jedan Arduino Uno s USB kabelom, LED matricu 8 × 8 bez modula (na primjer 1588BS), osam otpornika od 1 kΩ, potenciometar od 10 kΩ i spojne žice, a za mjerenje i osciloskop sa sondama iz Vježbe 1.

Spoj iz prošle lekcije više nam ne treba: rastavi ga, a dijelove vrati u kutiju.

Pravila za spajanje

  1. Dok spajamo, Arduino je odspojen s USB kabela.
  2. VCC ide na 5V, a GND na GND. Zamijeniš li ih, čip se može pokvariti. Prije uključivanja voditelj pregleda spoj.
  3. Žice idu na ulazni konektor modula, onaj na kojem piše DIN. Na izlaznom konektoru piše DOUT. Na njega se spaja sljedeća matrica u lancu. Ako Arduino spojiš na izlazni konektor, matrica neće raditi.
  4. Svjetlinu ostavi na 1, kako je u programu. Matrica tada malo troši i ne blješti u oči.

Spajanje

Ženski kraj žice utakni na nožicu modula, a muški u Arduino. Breadboard nam ne treba.

Nožica modulaVCCGNDDINCSCLK
Arduino pin5VGNDD2D3D4
Spajanje modula: crvena žica s pina 5V Arduina ide na VCC modula, crna s GND na GND, plava s D2 na DIN, ljubičasta s D3 na CS i narančasta s D4 na CLK. Žice su na ulaznom konektoru modula, s lijeve strane, uz čip, a na matrici svijetli srce

Ulazni konektor je onaj uz čip, s natpisom DIN. Modul okreni tako da je taj konektor s lijeve strane, kao na slici. Tada je sličica uspravna, a u sljedećoj lekciji desno od njega dolazi druga matrica. Čip ne zna kako modul stoji: njegov redak R1 uvijek je uz isti rub matrice. Okreneš li modul drukčije, okrene se i sličica, a kada je konektor dolje, redci postanu stupci.

Vježba 1: Prva LED-ica

Program

Program postavi čip i upali jednu LED-icu, gornju lijevu. Cijeli razgovor s čipom je u vlastitoj funkciji posalji(), koja šalje jednu poruku: adresu i podatak.

Planiraj prije nego što programiraš:
funkcija posalji(adresa, podatak):
CS na LOW: počinje poruka
pošalji 8 bitova adrese, prvo najviši bit
pošalji 8 bitova podatka, prvo najviši bit
CS na HIGH: čip upiše podatak
na početku:
pinovi DIN, CS i CLK su izlazi, CS na HIGH
postavi čip: test isključen, bez dekodiranja, svih 8 redaka, svjetlina 1
obriši svih 8 redaka
uključi čip
u redak 1 upiši B10000000
ponavljaj zauvijek:
ništa
// C++
const int DIN = 2;              // podaci
const int CS = 3;               // okvir poruke (na čipu LOAD)
const int CLK = 4;              // takt

// Adrese registara MAX7219. Adrese 1 do 8 su redci matrice.
const byte DEKODIRANJE = 9;     // 0: svaki bit je jedna LED-ica
const byte SVJETLINA = 10;      // 0 do 15
const byte BROJ_REDAKA = 11;    // 7: svih osam redaka
const byte UKLJUCENO = 12;      // 1: radi, 0: ugašen
const byte TEST = 15;           // 1: sve LED-ice svijetle, 0: normalan rad

// Šalje čipu jednu poruku: u registar s adresom upiše podatak.
void posalji(byte adresa, byte podatak) {
  digitalWrite(CS, LOW);                    // počinje poruka
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, adresa);     // prvih 8 bitova: adresa
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, podatak);    // drugih 8 bitova: podatak
  digitalWrite(CS, HIGH);                   // kraj poruke: čip upiše podatak
}

void setup() {
  pinMode(DIN, OUTPUT);
  pinMode(CS, OUTPUT);
  pinMode(CLK, OUTPUT);
  digitalWrite(CS, HIGH);                   // između poruka CS je HIGH

  posalji(TEST, 0);                         // normalan rad
  posalji(DEKODIRANJE, 0);                  // svaki bit je jedna LED-ica
  posalji(BROJ_REDAKA, 7);                  // svih osam redaka
  posalji(SVJETLINA, 1);                    // slabo svjetlo
  for (byte redak = 1; redak <= 8; redak++) {
    posalji(redak, 0);                      // obriši redak
  }
  posalji(UKLJUCENO, 1);                    // uključi matricu

  posalji(1, B10000000);                    // redak 1: prva LED-ica slijeva
}

void loop() {
}

Kada je modul spojen, spoji USB kabel i učitaj program. Svijetli li gornja lijeva LED-ica?

Što je novo u programu?

  • const byte DEKODIRANJE = 9; – Tip byte sprema cijeli broj od 0 do 255, dakle točno osam bitova. Adrese i podaci čipa su bajtovi, pa ih spremamo u taj tip. Registri imaju imena, pa u programu pišemo posalji(SVJETLINA, 1) umjesto nejasnog posalji(10, 1).
  • void posalji(byte adresa, byte podatak) – Vlastita funkcija s dva parametra. Kao funkcije iz lekcije o semaforu, ali kada je pozovemo, u zagradi joj damo dva broja: posalji(1, B10000000). Unutar funkcije prvi broj se zove adresa, a drugi podatak.
  • shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, adresa); – Ugrađena funkcija Arduina koja šalje jedan bajt, bit po bit: za svaki bit postavi pin DIN i pošalje jedan impuls na pin CLK. Upravo to čip očekuje. MSBFIRST (engleski most significant bit first) znači da najprije šalje najviši bit, onaj krajnji lijevo.
  • B10000000 – Binarni broj u programu: slovo B i osam bitova. Bit krajnji lijevo je stupac C1, a bit krajnji desno stupac C8. Isto smo mogli napisati kao 128, ali iz binarnog zapisa odmah vidimo koje LED-ice svijetle. Više o binarnim brojevima piše na stranici Binarni, oktalni i heksadecimalni brojevi.
  • for (byte redak = 1; redak <= 8; redak++) – Petlja upiše 0 u svih osam registara redaka, adrese 1 do 8. Brojimo od 1, jer su to adrese registara.
  • loop() je prazan. Sličicu smo poslali jednom, a čip je prikazuje sam.

Isprobaj:

  1. Upali donju desnu LED-icu: posalji(8, B00000001);
  2. Upali cijeli četvrti redak: posalji(4, B11111111);
  3. Upali dvije srednje LED-ice u retku 5.
  4. Svjetlinu postavi na 0, pa na 15. Vidiš li razliku? Zatim je vrati na 1.

Pozive iz zadataka dopiši na kraj funkcije setup(), ispod prve LED-ice.

Ako sličica nije okrenuta kako treba, pogledaj odjeljak Ako nešto ne radi.

Koji poziv upali dvije srednje LED-ice u retku 5?
posalji(5, B00011000);. Srednje LED-ice su u stupcima C4 i C5, a to su četvrti i peti bit slijeva.

Pokazna vježba: poruka na osciloskopu

Ovu pokaznu vježbu radi voditelj, a svi gledaju. Osciloskopom ćemo uhvatiti prvu poruku koju program pošalje čipu i pročitati je bit po bit. Dijelovi našeg osciloskopa i osnovne upute za rad opisani su na stranici Osciloskop.

Štipaljka za masu ide samo na GND

Mase obiju sondi u osciloskopu su međusobno spojene. Kada bi jedna štipaljka bila na GND, a druga na nekom drugom pinu, osciloskop bi taj pin spojio s GND. Bio bi to kratki spoj. Zato obje štipaljke idu na GND, a na pinove idu samo vrhovi sondi.

Priprema:

  1. Odspoji USB kabel. Žice CLK i DIN voditelj provede preko malog breadboarda, kao u lekciji o matrici prekidača: muški kraj žice s modula utakne u svoj redak breadboarda, a iz istog retka druga žica ide u pin D4 (odnosno D2). U svaki od ta dva retka utakne još jednu kratku žicu, na čiji slobodni kraj zakvači vrh sonde. Još jednom žicom spoji GND Arduina s trećim retkom breadboarda, za mase.
  2. Vrh sonde kanala CH1 zakvači na CLK, a vrh sonde kanala CH2 na DIN. Obje štipaljke za masu zakvači na redak s GND.
  3. Prekidač na sondi (1X ili 10X) i postavka sonde u izborniku osciloskopa moraju biti isti, za oba kanala.
  4. Oba kanala postavi na 2 V po podjeljku. CH1 pomakni u gornju polovicu zaslona, a CH2 u donju.
  5. Vremensku bazu postavi na 20 µs po podjeljku. Ako cijela poruka ne stane na zaslon, odaberi 50 µs.
  6. Okidanje: izvor CH1, rastući brid, razina oko 2,5 V, način Single. Osciloskop čeka prvi impuls takta.
  7. Spoji USB kabel. Program se pokrene, a osciloskop uhvati prvu poruku i zaustavi se.

Izvođenje:

  1. Brojimo impulse. Koliko impulsa ima CLK u jednoj poruci? Trebalo bi ih biti 16.
  2. Čitamo bitove. Na svakom impulsu takta pogledaj je li DIN gore (1) ili dolje (0). Prva poruka u programu je posalji(TEST, 0), pa bi bitovi trebali biti 00001111, a zatim 00000000. Adresa 15 je binarno 00001111.
  3. Ponovo. Voditelj ponovo odabere način Single i pritisne tipku RESET na Arduinu. Program počne ispočetka, a osciloskop opet uhvati istu poruku. Ako uhvati nešto drugo, na primjer smetnju dok se Arduino pokreće, ponovi.
Kako s osciloskopa pročitaš adresu poruke?
Na svakom od prvih osam impulsa na CLK pogledaš DIN: gore je 1, a dolje 0. Tih osam bitova, počevši od najvišeg, adresa je. 00001111 je 15, registar test.

Vježba 2: Sličica iz generatora znakova

Sličicu je lakše nacrtati nego napisati u bitovima. Za to imamo generator znakova:

  1. Otvori generator. Pod Dimenzije matrice odaberi 8 x 8, pod Broj znakova (blok) 1 x 1, a pod Orijentacija Redovi ⇒ bytes (standardno).
  2. Klikom na polja nacrtaj srce. Generator ispod crteža piše niz od osam bajtova, po jedan za svaki redak.
  3. Niz kopiraj u program iznad funkcije posalji() i preimenuj ga iz myChar0 u srce.

Program

Program je isti kao u Vježbi 1, s dvije promjene: na početku je niz srce, a nova funkcija prikazi() šalje čipu svih osam redaka sličice.

Planiraj prije nego što programiraš:
funkcija prikazi(slika):
za svaki od 8 redaka:
u registar retka upiši bajt tog retka iz slike
na početku:
postavi čip kao u Vježbi 1
prikazi srce
// C++
const int DIN = 2;              // podaci
const int CS = 3;               // okvir poruke (na čipu LOAD)
const int CLK = 4;              // takt

const byte DEKODIRANJE = 9;
const byte SVJETLINA = 10;
const byte BROJ_REDAKA = 11;
const byte UKLJUCENO = 12;
const byte TEST = 15;

// Sličica iz generatora znakova: jedan bajt za svaki redak, odozgo prema dolje.
byte srce[8] = {
  B01100110,
  B11111111,
  B11111111,
  B11111111,
  B01111110,
  B00111100,
  B00011000,
  B00000000,
};

void posalji(byte adresa, byte podatak) {
  digitalWrite(CS, LOW);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, adresa);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, podatak);
  digitalWrite(CS, HIGH);
}

// Šalje čipu svih osam redaka sličice.
void prikazi(byte slika[8]) {
  for (byte r = 0; r < 8; r++) {
    posalji(r + 1, slika[r]);               // redak r iz niza ide u registar r + 1
  }
}

void setup() {
  pinMode(DIN, OUTPUT);
  pinMode(CS, OUTPUT);
  pinMode(CLK, OUTPUT);
  digitalWrite(CS, HIGH);

  posalji(TEST, 0);
  posalji(DEKODIRANJE, 0);
  posalji(BROJ_REDAKA, 7);
  posalji(SVJETLINA, 1);
  for (byte redak = 1; redak <= 8; redak++) {
    posalji(redak, 0);
  }
  posalji(UKLJUCENO, 1);

  prikazi(srce);
}

void loop() {
}

Što je novo u programu?

  • byte srce[8] = { ... }; – Niz od osam bajtova, kao niz pinova u lekciji o matrici prekidača. Generator iza zadnjeg bajta piše zarez, a C++ to dopušta.
  • void prikazi(byte slika[8]) – Niz kao parametar funkcije. Funkcija ne zna koju sličicu prikazuje: kada je pozovemo s prikazi(srce), njezin parametar slika je niz srce. Istu funkciju možemo pozvati s bilo kojom sličicom od osam bajtova.
  • posalji(r + 1, slika[r]); – U nizu brojimo od nule, pa je prvi redak sličice slika[0]. Adrese redaka u čipu počinju od 1, pa šaljemo na adresu r + 1.

Isprobaj: u generatoru nacrtaj svoju sličicu, na primjer smješka, početno slovo svog imena ili Creepera iz igre reakcije. Kopiraj niz u program umjesto srca.

Koji element niza srce opisuje donji redak matrice?
srce[7]. U nizu brojimo od nule, pa je osmi, donji redak element 7. Funkcija prikazi() ga šalje na adresu 8.

Vježba 3: Srce koje kuca

Sada ćemo sličicu oživjeti: veliko i malo srce izmjenjivat će se dvaput u sekundi, pa će izgledati kao da srce kuca. Između dviju sličica program ne čeka s delay(), nego gleda sat s millis(), kao u lekciji o dva semafora. Tako bi loop() u međuvremenu mogao raditi i druge poslove, kao Uno za prikaz u fliperu.

Planiraj prije nego što programiraš:
na početku:
postavi čip kao u Vježbi 1
prikazi veliko srce
ponavljaj zauvijek:
ako je od zadnje promjene prošlo 250 ms:
zapamti vrijeme promjene
ako je sada veliko srce: prikazi malo
inače: prikazi veliko

Program

Program iz Vježbe 2 dobiva dva niza umjesto jednog, dvije varijable i novi loop(). Funkcije posalji() i prikazi() ostaju iste.

// C++
const int DIN = 2;              // podaci
const int CS = 3;               // okvir poruke (na čipu LOAD)
const int CLK = 4;              // takt

const byte DEKODIRANJE = 9;
const byte SVJETLINA = 10;
const byte BROJ_REDAKA = 11;
const byte UKLJUCENO = 12;
const byte TEST = 15;

byte velikoSrce[8] = {
  B01100110,
  B11111111,
  B11111111,
  B11111111,
  B01111110,
  B00111100,
  B00011000,
  B00000000,
};

byte maloSrce[8] = {
  B00000000,
  B00000000,
  B00100100,
  B01111110,
  B00111100,
  B00011000,
  B00000000,
  B00000000,
};

const unsigned long RAZMAK = 250;           // ms između dviju sličica
unsigned long zadnjaPromjena = 0;           // kada se sličica zadnji put promijenila
bool veliko = true;                         // je li sada prikazano veliko srce

void posalji(byte adresa, byte podatak) {
  digitalWrite(CS, LOW);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, adresa);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, podatak);
  digitalWrite(CS, HIGH);
}

void prikazi(byte slika[8]) {
  for (byte r = 0; r < 8; r++) {
    posalji(r + 1, slika[r]);
  }
}

void setup() {
  pinMode(DIN, OUTPUT);
  pinMode(CS, OUTPUT);
  pinMode(CLK, OUTPUT);
  digitalWrite(CS, HIGH);

  posalji(TEST, 0);
  posalji(DEKODIRANJE, 0);
  posalji(BROJ_REDAKA, 7);
  posalji(SVJETLINA, 1);
  for (byte redak = 1; redak <= 8; redak++) {
    posalji(redak, 0);
  }
  posalji(UKLJUCENO, 1);

  prikazi(velikoSrce);
}

void loop() {
  if (millis() - zadnjaPromjena >= RAZMAK) {
    zadnjaPromjena = millis();
    veliko = !veliko;                       // promijeni sličicu
    if (veliko) {
      prikazi(velikoSrce);
    } else {
      prikazi(maloSrce);
    }
  }
}

Što je novo u programu?

  • veliko = !veliko; – Znak ! znači ne: !true je false, a !false je true. Tako varijabla pri svakoj promjeni prijeđe u suprotnu vrijednost.
  • if (millis() - zadnjaPromjena >= RAZMAK) – Isti uzorak kao u lekciji o dva semafora: oduzimamo zadnje vrijeme od sadašnjeg i gledamo je li prošlo dovoljno. Između dviju promjena loop() prolazi tisuće puta i odmah izlazi, pa Arduino nije zauzet.
  • Sličicu šaljemo samo kada se promijeni, četiri puta u sekundi. Između toga čip sam drži sliku i multipleksira matricu.

Eksperiment: multipleksiranje uživo

U setup() promijeni broj redaka sa 7 na 3: posalji(BROJ_REDAKA, 3);. Učitaj program. Čip sada prolazi samo kroz redke R1 do R4, pa donja polovica srca ne svijetli. Gornja polovica svijetli jače: svaki od četiri retka sada svijetli četvrtinu vremena, a ne osminu. Vrati broj redaka na 7.

Broj redaka nikad manji od 3

S manje od četiri retka (broj redaka 0, 1 ili 2) čip svaki redak drži upaljenim tako dugo da se njegov izlaz za redak previše grije. Zato u ovom eksperimentu ne idemo ispod 3.

Zašto gornja polovica srca svijetli jače kada je broj redaka 3?
Čip sada multipleksira samo četiri retka, pa svaki redak svijetli četvrtinu vremena, a ne osminu. Struja kroz LED-icu dok svijetli je ista, ali svijetli dvostruko dulje, pa je oku svjetlija.

Vježba 4: Tekst koji klizi

Rezultat i poruke na zaslonu flipera neće stajati na mjestu, nego će klizati zdesna nalijevo, kao natpisi na zaslonima na kolodvoru. Danas ćemo tako preko jedne matrice provući tekst FLIPER.

Kako tekst klizi

Zamisli da je cijeli tekst nacrtan na jednoj dugoj matrici, slovo do slova. Svako slovo široko je pet stupaca, a iza njega je jedan prazan stupac, pa zauzima šest stupaca. Visoko je sedam redaka, a donji redak ostaje prazan.

Gore je tekst FLIPER nacrtan crvenim točkama na jednoj dugoj crnoj matrici. Plavi okvir obuhvaća osam stupaca, slovo L i početak slova I, a narančasti okvir sljedeći stupac desno od njih. Plava strelica ispod pokazuje ulijevo. Dolje lijevo je matrica u plavom okviru, na kojoj je ono što je u plavom okviru gore, a crna strelica vodi do iste matrice korak kasnije: sve se pomaknulo za jedan stupac ulijevo, a zdesna je ušao stupac iz narančastog okvira

Naša matrica vidi samo osam stupaca tog teksta (plavi okvir). U svakom koraku program pomakne sve točke za jedan stupac ulijevo: lijevi stupac ispadne s matrice, a zdesna uđe sljedeći stupac teksta (narančasti okvir). Ako se to ponavlja dovoljno brzo, oko vidi tekst koji klizi ulijevo.

U programu je to lakše nego što zvuči. Svaki redak matrice je jedan bajt, a bit krajnji lijevo je stupac C1. Kada sve bitove bajta pomaknemo za jedno mjesto ulijevo, pomakne se cijeli redak. Na prazno mjesto zdesna upišemo točku iz sljedećeg stupca slova.

Planiraj prije nego što programiraš:
na početku:
postavi čip kao u Vježbi 1
ponavljaj zauvijek:
ako je od zadnjeg koraka prošlo 80 ms:
zapamti vrijeme koraka
pronađi sličicu slova koje sada ulazi
za svaki od 8 redaka:
pomakni redak za jedan stupac ulijevo
zdesna dodaj točku iz sljedećeg stupca slova
prikazi ekran
idi na sljedeći stupac slova
ako je slovo cijelo ušlo:
idi na sljedeće slovo
ako je ušao cijeli tekst: kreni ispočetka

Program

Program zna samo slova teksta FLIPER i razmak. Sličice slova su u dvodimenzionalnom nizu FONT, svaka u jednom retku programa, a niz ZNAKOVI kaže koja je sličica koje slovo: FONT[1] je slovo E, jer je ZNAKOVI[1] 'E'. Funkcije posalji() i prikazi() iste su kao u prošlim vježbama.

// C++
const int DIN = 2;              // podaci
const int CS = 3;               // okvir poruke (na čipu LOAD)
const int CLK = 4;              // takt

const byte DEKODIRANJE = 9;
const byte SVJETLINA = 10;
const byte BROJ_REDAKA = 11;
const byte UKLJUCENO = 12;
const byte TEST = 15;

const char TEKST[] = "FLIPER ";             // razmak na kraju odvaja kraj teksta od početka

// Znakovi koje program zna i njihove sličice, istim redom.
// Svako slovo zauzima pet lijevih stupaca i gornjih sedam redaka.
const char ZNAKOVI[] = " EFILPR";
const byte FONT[][8] = {
  { B00000000, B00000000, B00000000, B00000000, B00000000, B00000000, B00000000, B00000000 },  // razmak
  { B11111000, B10000000, B10000000, B11110000, B10000000, B10000000, B11111000, B00000000 },  // E
  { B11111000, B10000000, B10000000, B11110000, B10000000, B10000000, B10000000, B00000000 },  // F
  { B01110000, B00100000, B00100000, B00100000, B00100000, B00100000, B01110000, B00000000 },  // I
  { B10000000, B10000000, B10000000, B10000000, B10000000, B10000000, B11111000, B00000000 },  // L
  { B11110000, B10001000, B10001000, B11110000, B10000000, B10000000, B10000000, B00000000 },  // P
  { B11110000, B10001000, B10001000, B11110000, B10100000, B10010000, B10001000, B00000000 },  // R
};

const byte SIRINA = 6;                      // stupaca po slovu: pet za slovo i jedan prazan
const unsigned long RAZMAK = 80;            // ms između dvaju koraka

byte ekran[8];                              // što je sada na matrici, redak po redak
byte slovo = 0;                             // koje slovo teksta sada ulazi na matricu
byte stupac = 0;                            // koji stupac tog slova ulazi sljedeći, 0 do 5
unsigned long zadnjiKorak = 0;              // kada se tekst zadnji put pomaknuo

void posalji(byte adresa, byte podatak) {
  digitalWrite(CS, LOW);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, adresa);
  shiftOut(DIN, CLK, MSBFIRST, podatak);
  digitalWrite(CS, HIGH);
}

void prikazi(byte slika[8]) {
  for (byte r = 0; r < 8; r++) {
    posalji(r + 1, slika[r]);
  }
}

// Vraća mjesto znaka u nizu ZNAKOVI. Znak kojeg nema postaje razmak.
byte redniBroj(char znak) {
  for (byte i = 0; i < strlen(ZNAKOVI); i++) {
    if (ZNAKOVI[i] == znak) {
      return i;
    }
  }
  return 0;                                 // razmak je prvi u nizu ZNAKOVI
}

void setup() {
  pinMode(DIN, OUTPUT);
  pinMode(CS, OUTPUT);
  pinMode(CLK, OUTPUT);
  digitalWrite(CS, HIGH);

  posalji(TEST, 0);
  posalji(DEKODIRANJE, 0);
  posalji(BROJ_REDAKA, 7);
  posalji(SVJETLINA, 1);
  for (byte redak = 1; redak <= 8; redak++) {
    posalji(redak, 0);
  }
  posalji(UKLJUCENO, 1);
}

void loop() {
  if (millis() - zadnjiKorak >= RAZMAK) {
    zadnjiKorak = millis();
    byte z = redniBroj(TEKST[slovo]);       // koja sličica iz niza FONT
    for (byte r = 0; r < 8; r++) {
      byte tocka = bitRead(FONT[z][r], 7 - stupac);   // točka u retku r i stupcu stupac slova
      ekran[r] = (ekran[r] << 1) | tocka;   // redak ide korak ulijevo, a zdesna ulazi nova točka
    }
    prikazi(ekran);

    stupac++;                               // sljedeći put ulazi sljedeći stupac
    if (stupac == SIRINA) {                 // slovo je cijelo ušlo
      stupac = 0;
      slovo++;
      if (slovo == strlen(TEKST)) {         // ušao je cijeli tekst
        slovo = 0;
      }
    }
  }
}

Učitaj program. Klizi li FLIPER preko matrice zdesna nalijevo, pa opet ispočetka?

Što je novo u programu?

  • const char TEKST[] = "FLIPER "; – Tekst u dvostrukim navodnicima je niz znakova tipa char, po jedan za svako slovo: TEKST[0] je 'F', a TEKST[1] 'L'. Uglate zagrade su prazne, jer C++ sam izbroji koliko mjesta treba. Razmak na kraju je prazno slovo između kraja teksta i njegova sljedećeg početka.
  • strlen(TEKST) – Ugrađena funkcija koja vrati koliko znakova ima tekst: 7, s razmakom (engleski string length, duljina teksta).
  • const byte FONT[][8] – Dvodimenzionalni niz, kao znakovi[4][4] u lekciji o matrici prekidača. Svaki redak niza je sličica jednog znaka, osam bajtova. Zbirka sličica slova zove se font. FONT[1][0] je gornji redak slova E.
  • byte redniBroj(char znak) – Vlastita funkcija koja vraća vrijednost, kao getKey() u lekciji o matrici prekidača. Prolazi kroz niz ZNAKOVI i vrati mjesto na kojem je pronašla znak. Ako znaka nema, vrati 0, pa se umjesto njega pojavi razmak.
  • bitRead(FONT[z][r], 7 - stupac) – Ugrađena funkcija bitRead(broj, n) vrati bit n broja: 0 ili 1. Bitove broji zdesna, od nule, pa je stupac krajnji lijevo bit 7. Zato stupac slova stupac čitamo kao bit 7 - stupac.
  • ekran[r] << 1 – Znak << pomakne sve bitove za jedno mjesto ulijevo: B11000011 << 1 spremljeno u bajt je B10000110. Bit krajnji lijevo ispadne, jer bajt ima samo osam mjesta, a zdesna uđe 0.
  • | tocka – Znak | (ili) postavi zadnji bit na 1 ako je tocka 1: B10000110 | 1 je B10000111. Ako je tocka 0, bajt ostane isti. Tako redak ode korak ulijevo, a zdesna uđe nova točka.
  • byte ekran[8]; – Ono što je sada na matrici, redak po redak. Na početku su u nizu same nule, pa je matrica prazna, a tekst u nju ulazi zdesna.
  • stupac i slovo – Rade kao kazaljke na satu: stupac broji od 0 do 5, a kada dođe do 6, vrati se na 0 i slovo ide na sljedeće slovo. Kada slovo prođe cijeli tekst, i ono se vrati na 0.

Tekst se pomakne za jedan stupac svakih 80 ms, dakle 12,5 stupaca u sekundi. Cijeli FLIPER s razmakom ima 7 × 6 = 42 stupca, pa jedan prolaz traje oko 3,4 sekunde.

Isprobaj:

  1. Postavi RAZMAK na 40, pa na 200. Koji tekst najlakše pročitaš?
  2. Napiši drugu riječ od slova koja program već zna, na primjer "FILIP ".
  3. Napiši svoje ime. Slova kojih nema nacrtaj u generatoru znakova, u pet lijevih stupaca i gornjih sedam redaka. Slovo dopiši na kraj niza ZNAKOVI, a njegovih osam bajtova kao novi redak na kraj niza FONT, tako da su oba niza istim redom. Generator piše svaki bajt u svoj redak, a u programu mogu biti i u jednom.

Piši velikim slovima: za program je 'a' drukčiji znak od 'A'. Slova Č, Ć, Đ, Š i Ž ne stanu u jedan char, pa ih funkcija redniBroj() ne može pronaći. Umjesto njih u tekst i u niz ZNAKOVI upiši znak koji inače ne koristiš, na primjer '#' za Š, a u nizu FONT na njegovo mjesto nacrtaj Š.

Što je B10110001 << 1 kada ga spremimo u bajt?
B01100010. Svi bitovi pomaknu se za jedno mjesto ulijevo, prva jedinica slijeva ispadne iz bajta, a zdesna uđe 0.
Što se dogodi kada u tekst napišeš slovo kojeg nema u nizu ZNAKOVI?
Funkcija redniBroj() ga ne pronađe i vrati 0, a FONT[0] je razmak. Umjesto tog slova preko matrice proklizi šest praznih stupaca.

Pokazna vježba: matrica bez čipa (neobavezna)

Ovu pokaznu vježbu voditelj radi ako ostane vremena. Pokazuje koliko posla MAX7219 skida s Arduina. Ovdje Arduino matricu multipleksira sam, bez čipa, a potenciometrom se bira koliko puta u sekundi prođe kroz svih osam redaka: od 5 puta do najbrže što može.

Spoj

Shema: Arduino U1 svojim pinovima 2 do 9 spojen je ravno na redke R1 do R8 matrice, a pinovima 10, 11, 12, 13 i A1 do A4 preko osam otpornika od 1 kΩ, linijama ispod matrice, odozdo na stupce C1 do C8. Potenciometar RV1 od 10 kΩ spojen je između 5V i GND, a klizač na A0. Desno je matrica 1588BS sa 64 LED-ice, a uz svaki redak i stupac piše broj njezine nožice

Kao na shemi modula, pinovi redaka idu ravno u redke matrice, a pinovi stupaca preko otpornika ispod matrice i odozdo u stupce. Na crtežu Arduina pinovi nisu poredani kao na samom Arduinu, nego tako da se linije ne križaju.

Redci matrice, njezine katode, spojeni su izravno na pinove D2 do D9. Stupci, anode, spojeni su preko otpornika od 1 kΩ na D10 do D13 i A1 do A4. Analogni pinovi mogu raditi i kao obični digitalni izlazi. Klizač potenciometra spojen je na A0, a njegovi krajevi na 5V i GND, pa Arduino na A0 čita broj od 0 do 1023.

Svaki stupac ima svoj otpornik, pa kroz svaku upaljenu LED-icu teče oko 2,5 mA, bez obzira na to koliko ih u retku svijetli. Pin uključenog retka vodi struju svih LED-ica u retku. Kada svijetli svih osam, to je oko 20 mA, a više od toga pin Arduina ne bi trebao stalno voditi. Zato otpornici ne smiju biti manji od 1 kΩ, a matrica ne može svijetliti jače. Za jače svjetlo trebalo bi još osam tranzistora, koji bi struju redaka vodili umjesto pinova.

RedakR1R2R3R4R5R6R7R8
Nožica matrice1334106111516
Arduino pinD2D3D4D5D6D7D8D9
StupacC1C2C3C4C5C6C7C8
Nožica matrice5271128149
Arduino pin, preko 1 kΩD10D11D12D13A1A2A3A4

Matrica je okrenuta za četvrtinu kruga udesno od crteža u podacima proizvođača: gledano sprijeda, nožice 1 do 8, na strani s natpisom 1588BS, lijevo su, a nožica 1 gore. Tada su redci njezine katode, kao na modulu, pa se redak uključuje s LOW, a stupac s HIGH, kao kod čipa MAX7219, i sličice iz ove lekcije vrijede bez promjene. U podacima proizvođača naši su redci zato stupci A do H, a naši stupci redci 7 do 0.

Kako će spoj složiti, odluči voditelj. Neka na redcima R1 i R2 ostavi mjesto na koje se može zakvačiti vrh sonde osciloskopa.

Bez čipa ili s čipom?

Matrica bez čipaModul s čipom MAX7219
Pinova Arduina16 od 18 slobodnih3
Otpornika8nijedan (jedan je na modulu)
Žica od Arduina do matrice165
Struja kroz LED-icu dok svijetlioko 2,5 mAdo 40 mA
Tko multipleksiraprogram, cijelo vrijemečip, sam

Kada matrica bez čipa ima smisla?

Kada mikrokontroler ima dovoljno pinova, može multipleksirati u pozadini, a treba mu nešto što MAX7219 ne zna. Primjer je micro:bit. Njegovih 25 LED-ica nema svoj čip: spojene su ravno na pinove mikrokontrolera, koji ih multipleksira sam. U pravilnim razmacima mikrokontroler zastane s programom, prebaci zaslon na sljedeći redak i nastavi program. To se zove prekid (engleski interrupt). Zato program u MakeCodeu ne mora sam paliti redak po redak. Isto bi s prekidom mogao i Arduino, ali bi mu i dalje trebalo 16 pinova.

  • Svjetlina svake LED-ice posebno. MAX7219 ima jednu svjetlinu za cijelu matricu. micro:bit svakoj LED-ici može dati njezinu, jer sam određuje koliko dugo koja svijetli.
  • LED-ice kao senzor svjetla. micro:bit mjeri svjetlo samim LED-icama zaslona, jer njihove pinove može na trenutak upotrijebiti i za mjerenje. Kroz čip to ne bi mogao.
  • Manje dijelova. U uređaju koji se proizvodi u velikim količinama svaki čip manje je ušteda.

Program

// C++
// Matrica bez čipa MAX7219: Arduino sam pali redak po redak.
// Potenciometar na A0 bira koliko puta u sekundi program prođe kroz svih osam redaka.

const int REDCI[8] = {2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9};             // R1 do R8, katode
const int STUPCI[8] = {10, 11, 12, 13, A1, A2, A3, A4};     // C1 do C8, anode, svaki preko 1 kΩ
const int POTENCIOMETAR = A0;
const int SUM = 3;                  // za toliko polozaj skače i kada potenciometar miruje

byte srce[8] = {
  B01100110,
  B11111111,
  B11111111,
  B11111111,
  B01111110,
  B00111100,
  B00011000,
  B00000000,
};

unsigned long brojSlika = 0;        // koliko je puta u ovoj sekundi prošao kroz svih 8 redaka
unsigned long zadnjeBrojanje = 0;   // kada je zadnji put izbrojio slike
int ispisaniPolozaj = -100;         // položaj kod zadnjeg ispisa; -100: još nijedan
unsigned long ispisaniBroj = 0;     // zadnji ispisani broj slika

void setup() {
  for (int i = 0; i < 8; i++) {
    pinMode(REDCI[i], OUTPUT);
    digitalWrite(REDCI[i], HIGH);   // redak isključen
    pinMode(STUPCI[i], OUTPUT);
    digitalWrite(STUPCI[i], LOW);   // stupac isključen
  }
  Serial.begin(9600);
}

void loop() {
  int polozaj = analogRead(POTENCIOMETAR);
  unsigned long trajanjeRetka = 0;  // µs; 0: ne čeka, ide najbrže što može
  if (polozaj < 1000) {
    long slikaUSekundi = map(polozaj, 0, 999, 5, 100);
    trajanjeRetka = 1000000 / (slikaUSekundi * 8);
  }

  for (int r = 0; r < 8; r++) {
    for (int s = 0; s < 8; s++) {   // stupci, dok su svi redci isključeni; bit 7 je C1
      digitalWrite(STUPCI[s], bitRead(srce[r], 7 - s));
    }
    unsigned long pocetak = micros();
    digitalWrite(REDCI[r], LOW);    // uključi redak
    while (micros() - pocetak < trajanjeRetka) {
      // redak svijetli
    }
    digitalWrite(REDCI[r], HIGH);   // isključi redak
  }

  brojSlika++;
  if (millis() - zadnjeBrojanje >= 1000) {
    zadnjeBrojanje = millis();
    bool pomaknut = abs(polozaj - ispisaniPolozaj) > SUM;    // potenciometar pomaknut od zadnjeg ispisa
    bool promijenjen = brojSlika != ispisaniBroj;            // ili je broj slika drukčiji
    if (pomaknut || promijenjen) {
      Serial.print("Slika u sekundi: ");
      Serial.println(brojSlika);
      ispisaniPolozaj = polozaj;
      ispisaniBroj = brojSlika;
    }
    brojSlika = 0;
  }
}

Što je novo u programu?

  • const int STUPCI[8] = {10, 11, 12, 13, A1, A2, A3, A4}; – Pinovi redaka i stupaca spremljeni su u nizove, pa ih petlja prođe redom. A1 je samo ime pina, kao 13.
  • Program najprije postavi stupce, dok su svi redci isključeni, i tek tada uključi redak. Kada bi se redak uključio prije, na trenutak bi u njemu svijetlio uzorak prethodnog retka, pa bi se na matrici vidjeli blijedi duhovi.
  • digitalWrite(STUPCI[s], bitRead(srce[r], 7 - s)); – bitRead() iz Vježbe 4 pročita jedan bit retka sličice, 1 ili 0, a digitalWrite() ga pošalje na pin stupca. Bit 7 je stupac C1, kao kod čipa MAX7219.
  • map(polozaj, 0, 999, 5, 100) – Potenciometar bira od 5 do 100 slika u sekundi. Kada je okrenut do kraja i polozaj je 1000 ili više, trajanjeRetka ostaje 0, pa program ne čeka: prolazi kroz redke najbrže što može.
  • while (micros() - pocetak < trajanjeRetka) – Petlja koja čeka dok redak svijetli. Kod 100 slika u sekundi redak svijetli 1250 µs, a delay() broji samo cijele milisekunde. Zato čekamo s micros(), kao u lekciji o kuglici.
  • Svake sekunde program izbroji koliko je puta u toj sekundi prošao kroz svih osam redaka. U Serial Monitor taj broj ispiše ako je potenciometar pomaknut od zadnjeg ispisa ili ako je broj drukčiji od zadnjeg ispisanog, dakle najviše jednom u sekundi. Ako se u sekundi u kojoj okrećeš potenciometar izmiješaju dvije brzine, broj sljedeće sekunde bit će drukčiji, pa se ispiše i točan broj.
  • abs(polozaj - ispisaniPolozaj) > SUM – abs() vrati broj bez predznaka, pa je svejedno na koju je stranu potenciometar pomaknut. analogRead() i kada potenciometar miruje vrati malo različite brojeve, na primjer 511 pa 513. Zato pomak do SUM ne smatramo pomakom.
  • ispisaniPolozaj je na početku -100, daleko od svakog položaja. Zato se prvi broj ispiše sekundu nakon pokretanja.

Priprema osciloskopa

Koliko slika u sekundi matrica stvarno dobije, voditelj mjeri osciloskopom, kao u pokaznoj vježbi u Vježbi 1. Serial Monitor pokazuje koliko je slika program sam izbrojio. Osciloskop mjeri napon na pinovima redaka, neovisno o programu, a pokazuje i koliko dugo svaki redak svijetli. Štipaljke za masu i ovdje idu samo na GND.

  1. Obje štipaljke za masu zakvači na GND. Zatim vrh sonde kanala CH1 zakvači na redak R1 (pin D2), a vrh sonde kanala CH2 na redak R2 (pin D3).
  2. Prekidač na sondi (1X ili 10X) i postavka sonde u izborniku osciloskopa moraju biti isti, za oba kanala. Oba kanala postavi na 2 V po podjeljku. CH1 pomakni u gornju polovicu zaslona, a CH2 u donju.
  3. Okidanje: izvor CH1, padajući brid, razina oko 2,5 V, način Auto. Redak se uključuje s LOW, pa osciloskop okida kada se uključi R1.
  4. Uključi mjerenje frekvencije (Freq) za CH1. R1 se uključi jednom u svakoj slici, pa je njegova frekvencija broj slika u sekundi.
Zaslon osciloskopa s vremenskom bazom 2 ms po podjeljku i oba kanala na 2 V po podjeljku. Žuti CH1 je redak R1: gore je na 5 V, a otprilike svakih pet podjeljaka nakratko padne na 0 V, na nešto više od pola podjeljka. Plavi CH2 je redak R2: isto takav impuls dolazi odmah nakon impulsa na R1. Okidanje je na padajućem bridu, a desno piše Freq 95.3Hz

Na slici je potenciometar postavljen na 100 slika u sekundi, a vremenska baza je 2 ms po podjeljku. R1 je na LOW oko 1,25 ms, osminu vremena, a odmah nakon njega isto toliko dugo R2. Od jednog impulsa na CH1 do sljedećeg prođe jedna cijela slika. Osciloskop pokazuje nešto manje od 100 Hz, na slici 95 Hz. Program uz svako čekanje troši vrijeme i na mijenjanje pinova i na čitanje potenciometra, a toga u računu za trajanjeRetka nema. Serial Monitor trebao bi pokazivati isti broj.

Što pokazati

  1. Otvori Serial Monitor i okreni potenciometar tako da pokazuje 5 slika u sekundi. Svaki redak svijetli 25 ms, pa se vidi kako se redci srca pale jedan po jedan, odozgo prema dolje. To je multipleksiranje, usporeno toliko da ga oko vidi. Na osciloskopu postavi vremensku bazu na 50 ms po podjeljku: R1 je na LOW 25 ms svakih 200 ms, a Freq je oko 5 Hz. Ako slika ne stoji mirno, odaberi način okidanja Normal.
  2. Polako okreći potenciometar. Kod 10 do 20 slika u sekundi srce jako treperi. Negdje oko 50 do 60 slika u sekundi treperenje nestane, iako ga neki krajičkom oka vide i malo iznad toga. Okreći dalje, gotovo do kraja, dok Freq ne pokaže oko 95 Hz, i postavi vremensku bazu na 2 ms po podjeljku. Zaslon je sada kao na slici gore.
  3. Okreni potenciometar do kraja. Program više ne čeka i Serial Monitor pokazuje više od tisuću slika u sekundi, ali srce je mnogo tamnije. Arduino sada gotovo cijelo vrijeme mijenja stupce dok su svi redci isključeni, a svaki redak svijetli samo nekoliko mikrosekundi. Na osciloskopu postavi vremensku bazu na 100 µs po podjeljku: Freq pokazuje više od tisuću herca, kao Serial Monitor, a impulsi na R1 i R2 tanki su kao igle. Na 2 µs po podjeljku vidi se koliko je impuls kratak: to je cijelo vrijeme u kojem redak svijetli. Brže dakle nije uvijek bolje: slika se mora osvježavati dovoljno brzo da ne treperi, a svaki redak mora svijetliti veći dio svog vremena.
  4. Vrati potenciometar na oko 100 slika u sekundi. Na kraj loop() dodaj delay(200);, kao da Arduino radi još nešto, i učitaj program. Srce sada trepće: dok Arduino čeka, nijedan redak ne svijetli. Matrica bez čipa svijetli samo dok je Arduino multipleksira.

MAX7219 radi isto što i ovaj program, oko 800 puta u sekundi, ali sam, svojim sklopovima. Arduinu zato ostaju slobodni pinovi i vrijeme za druge poslove, a u fliperu ih ima mnogo: palice, servomotori i zvuk.

Zašto je srce tamnije kada program ne čeka između redaka?
Arduino tada većinu vremena troši na mijenjanje stupaca, dok su svi redci isključeni. Svaki redak svijetli samo nekoliko mikrosekundi od svakog prolaza, pa LED-ice većinu vremena ne svijetle i oko vidi tamniju sliku.

Ako nešto ne radi

  • Ništa ne svijetli ⇒ Jesu li VCC i GND na 5V i GND? Jesu li žice na ulaznom konektoru, onom s natpisom DIN? Idu li DIN, CS i CLK redom na D2, D3 i D4?
  • Ne svijetli ništa ili svijetle krive LED-ice, a spoj je dobar ⇒ Matrica je utaknuta u podnožje na modulu. Je li utaknuta do kraja? Ako je bila izvađena i vraćena obrnuto, okreni je za pola kruga.
  • Svijetle sve LED-ice, i to jako ⇒ Čip je u testnom načinu, jer poruke stižu krivo. Provjeri jesu li žice DIN, CS i CLK na pravim pinovima ili su zamijenjene.
  • Svijetle nasumične LED-ice ⇒ Program ne briše redke prije uključivanja, ili je neka žica labava. Provjeri petlju koja briše redke i žice.
  • Sličica je okrenuta za 90° ili naopako ⇒ Je li ulazni konektor lijevo, kao na slici u odjeljku Spajanje? Ako je konektor dolje, prema tebi, sličica je okrenuta za 90°. Ako je konektor lijevo, a sličica i dalje nije uspravna, kod tvog modula redci i stupci matrice spojeni su drukčije: okreći modul dok sličica ne bude uspravna.
  • Sličica je zrcaljena, lijevo je desno, a tekst iz Vježbe 4 klizi udesno ⇒ Kod tvog modula stupci su spojeni obrnutim redom. U funkciji posalji() u drugom pozivu shiftOut(), onom za podatak, zamijeni MSBFIRST s LSBFIRST. Tada se podatak šalje od najnižeg bita.
  • Svijetli samo dio redaka ⇒ Broj redaka mora biti 7.
  • U tekstu nedostaje slovo ⇒ Tog znaka nema u nizu ZNAKOVI, pa ga program prikaže kao razmak. Je li slovo napisano velikim slovom, kao u nizu ZNAKOVI?
  • Umjesto jednog slova pojavi se drugo ⇒ Nizovi ZNAKOVI i FONT nisu istim redom. Sličica slova mora biti na istom mjestu u nizu FONT kao slovo u nizu ZNAKOVI.
  • Arduino se ponovo pokreće ili računalo izgubi USB vezu ⇒ Matrica troši previše struje. Smanji svjetlinu.
  • Program se ne može učitati ⇒ Provjeri jesu li u Arduino IDE-u odabrani ploča Arduino Uno i pravi port.

Dodatni izazovi

  1. Kocka. Na D7 spoji tipkalo, kao u lekciji o tipkalima. Na svaki pritisak neka matrica pokaže slučajnu stranu kocke, od jedne do šest točaka. Savjet: šest sličica spremi u dvodimenzionalni niz byte kocka[6][8], a slučajan broj od 0 do 5 dobiješ s random(6).
  2. Animacija od više sličica. Nacrtaj u generatoru tri ili četiri sličice koje se mijenjaju jedna za drugom, na primjer lik koji maše.
  3. Rezultat. U nizove ZNAKOVI i FONT iz Vježbe 4 dodaj znamenke od 0 do 9 i neka preko matrice klizi rezultat, na primjer "1250 ". Tako će klizati i rezultat na zaslonu flipera.
  4. Svjetlina koja diše. Neka svjetlina polako raste od 0 do 15, pa pada natrag do 0, bez delay().

Što smo naučili?

  • U LED matrici 8 × 8 anode u svakom stupcu i katode u svakom retku spojene su zajedno, pa 64 LED-ice imaju samo 16 nožica.
  • Redak matrice opisuje jedan bajt: 1 je upaljena LED-ica, a 0 ugašena. Bit krajnji lijevo je stupac C1.
  • Multipleksiranje: redci se pale jedan po jedan, toliko brzo da oko vidi cijelu sličicu.
  • Čip MAX7219 multipleksira matricu sam, pamti sličicu, ograničava struju i mijenja svjetlinu.
  • Arduino šalje čipu poruke od 16 bitova preko tri žice: DIN za podatke, CLK za takt i CS kao okvir poruke. Prvih 8 bitova je adresa registra, a drugih 8 podatak.
  • Ugrađena funkcija shiftOut() šalje jedan bajt bit po bit, a MSBFIRST znači da prvo šalje najviši bit.
  • Tip byte sprema broj od 0 do 255. Binarni broj u programu pišemo kao B01100110.
  • Vlastita funkcija može imati više parametara, a parametar može biti i niz.
  • Sličicu nacrtamo u generatoru znakova i kopiramo kao niz od osam bajtova.
  • Animacija bez delay(): sličicu mijenjamo kada millis() kaže da je prošlo dovoljno vremena, pa loop() nije zauzet.
  • Tekst je niz znakova tipa char, a strlen() vrati koliko znakova ima. Sličice slova čine font.
  • Tekst koji klizi: svaki redak s << pomaknemo za jedno mjesto ulijevo, a zdesna s | dodamo točku iz sljedećeg stupca slova, koju pročitamo s bitRead().

Mali kviz

1. Zašto u matrici ne možemo istodobno upaliti dva retka s različitim uzorcima?
Stupci su zajednički svim redcima. Ako su uključena dva retka, uključeni stupci upale LED-ice u oba retka, pa oba pokazuju isti uzorak.
2. Što je multipleksiranje i zašto ga oko ne vidi?
Redci matrice pale se jedan po jedan, svaki sa svojim uzorkom, i to se stalno ponavlja. MAX7219 prođe kroz svih osam redaka oko 800 puta u sekundi. Oko je presporo da vidi izmjenu, pa vidi cijelu sličicu.
3. Koje tri žice povezuju Arduino i MAX7219 i čemu služi svaka?
DIN nosi podatke, bit po bit. CLK je takt: na svakom impulsu čip pročita jedan bit. CS je okvir poruke: na LOW dok poruka traje, a kada se vrati na HIGH, čip upiše podatak u registar.
4. Koliko bitova ima jedna poruka čipu i što znače?
16 bitova. Prvih osam je adresa registra, na primjer redak ili svjetlina, a drugih osam podatak koji se u njega upiše.
5. Što napravi poziv posalji(3, B11111111)?
U registar retka 3 upiše B11111111, pa u trećem retku svijetli svih osam LED-ica.
6. Zašto program na početku briše svih osam redaka prije nego što uključi čip?
Kada čip dobije napajanje, u registrima redaka može biti bilo što. Da ih ne obrišemo, nakon uključivanja svijetlile bi nasumične LED-ice.
7. Zašto loop() u Vježbi 3 ne čeka s delay()?
Dok bi čekao, Arduino ne bi mogao raditi ništa drugo. S millis() loop() samo provjeri je li vrijeme za novu sličicu i odmah ide dalje. U fliperu isti Uno uz zaslon pokreće i servomotore i zvuk.
8. Zašto LED-ice u matrici ne trebaju svaka svoj otpornik?
Čip MAX7219 sam ograničava struju kroz LED-ice. Koliko struje propušta, određuje jedan otpornik na modulu, spojen na pin ISET.
9. Kako tekst klizi preko matrice?
Program u svakom koraku pomakne svaki redak za jedno mjesto ulijevo, pa lijevi stupac ispadne s matrice. Na prazno mjesto zdesna upiše točku iz sljedećeg stupca slova. Kada se to ponavlja svakih 80 ms, oko vidi tekst koji klizi ulijevo.