Izrada tiskanih pločica

Kako napraviti tiskanu pločicu: flomaster, prijenos tonera i fotopostupak, jetkanje u željezovu(III) kloridu, bušenje, sigurnost i naručivanje pločica.

Lemljenje Sigurnost

Pločicu izrađuj samo uz odraslu osobu

Za izradu pločice trebaju kemikalije koje nagrizaju, vruće glačalo i bušilica. Djeca pločicu izrađuju samo uz odraslu osobu, koja cijelo vrijeme nadzire rad, priprema i sprema kemikalije i radi s vrućim i oštrim alatom. Prije početka zajedno pročitajte cijelu stranicu i upute na ambalaži kemikalija.

  • Zaštita: nitrilne rukavice, zaštitne naočale i stara odjeća ili pregača. Otopina za jetkanje trajno zamrlja kožu, odjeću, drvo i sudoper.
  • Prostor: radi uz otvoren prozor ili na otvorenom, na podlozi koju smiješ zaprljati. Ne udiši pare.
  • Posude: samo plastične ili staklene, i plastična pinceta. Otopina nagriza metal. Posude i pribor koje koristiš za kemikalije nikada više ne koristiš za hranu.
  • Ako otopina dođe na kožu, isperi je s mnogo vode. Ako dođe u oko, ispiri oko mlazom vode barem 15 minuta i javi se liječniku.
  • Ne zagrijavaj otopinu iznad 50 °C, nikada na štednjaku ili u mikrovalnoj pećnici, i ne miješaj je s drugim kemikalijama.
  • Ne izlijevaj je u odvod. Iskorištena otopina sadrži otopljeni bakar, koji je otrovan za život u vodi. Odnesi je na reciklažno dvorište kao opasni otpad.
  • Aceton i alkohol su zapaljivi: dalje od plamena i vrućeg glačala.
  • Prašina od bušenja i rezanja pločice od staklenih vlakana nadražuje kožu i pluća. Ne otpuhuj je, nego je pokupi vlažnom krpom.
  • Kemikalije čuvaj u originalnoj, označenoj ambalaži, zaključane i dalje od djece. Nikada ih ne prelij u bocu za piće.
Pločica prekrivena bakrom, staze nacrtane vodootpornim flomasterom, plastična posuda s otopinom za jetkanje, rukavice, pinceta, zaštitne naočale, gotova pločica, mala bušilica i komad brusnog papira

Što je tiskana pločica?

Tiskana pločica je ploča od izolacijskog materijala na kojoj su bakrene staze umjesto žica. Komponente se utaknu u rupe i zalemljene su za bakar, pa se ne mogu olabaviti kao na breadboardu.

Pločica se izrađuje od ploče prekrivene bakrom. Ploča je najčešće od FR4, staklenih vlakana u epoksidnoj smoli, debela 1,6 mm, a bakar na njoj debeo je samo 35 µm (35 tisućinki milimetra). Jeftinija ploča od FR2 napravljena je od papira i smole: lakše se buši, ali je manje čvrsta.

Ideja je jednostavna: bakar prekrijemo zaštitnim slojem tamo gdje trebaju biti staze, a ostatak bakra otopimo.

Šest koraka izrade pločice, ploča prerezana po sredini: 1. ploča prekrivena bakrom; 2. zaštitni sloj na mjestima budućih staza; 3. ploča u plastičnoj posudi s otopinom, koja nagriza goli bakar; 4. zaštitni sloj je skinut i ostale su bakrene staze; 5. izbušena rupa; 6. nožica komponente provučena kroz rupu i zalemljena
  1. Očisti ploču prekrivenu bakrom.
  2. Prenesi crtež pločice na bakar zaštitnim slojem: flomasterom, tonerom iz laserskog pisača ili fotopostupkom.
  3. Uroni ploču u otopinu za jetkanje. Otopina nagriza i otopi goli bakar, a bakar ispod zaštitnog sloja ostaje.
  4. Skini zaštitni sloj. Ostaju bakrene staze.
  5. Izbuši rupe za nožice.
  6. Utakni i zalemi komponente.

Crtež pločice

Crtež možeš napraviti olovkom na kvadratnom papiru ili u besplatnom programu KiCad. Za ručnu izradu neka bude:

  • staze široke barem 0,5 mm, a za flomaster barem 1 mm,
  • razmak između staza i padova barem 0,5 mm,
  • padovi (okrugle bakrene površine oko rupa) promjera barem 2 mm, s malom rupicom u sredini, koja poslije vodi svrdlo.

Za staze kroz koje teče velika struja pogledaj Koliko struje podnosi staza.

Pazi na zrcaljenje. Na jednostranoj pločici komponente su s gornje strane, a bakar s donje. Kad pločicu okreneš da gledaš bakar, sve je zrcaljeno: čip kojem je pin 1 gore lijevo sada ima pin 1 gore desno. Kod prijenosa tonera i fotopostupka papir ili foliju stavljaš na bakar okrenute naopako, pa se crtež još jednom zrcali. Zato u KiCadu donji sloj bakra ispisuješ nezrcaljeno, a gornji sloj zrcaljeno. Najsigurnije je na sloj bakra dodati kratki natpis: na gotovoj pločici mora se čitati ispravno kad gledaš bakrenu stranu.

Četiri koraka: 1. pločica odozgo, s čipom kojem je pin 1 gore lijevo, a bakar se nazire kroz ploču, natpis PCB zrcaljen; 2. ispis donjeg sloja, nezrcaljen, natpis zrcaljen; 3. ispis položen licem na bakar; 4. gotova pločica odozdo: staze su zrcaljene, pin 1 je gore desno, a natpis PCB se čita ispravno

Priprema ploče

  1. Izreži ploču na mjeru: zareži je skalpelom nekoliko puta s obje strane po ravnalu i prelomi je preko ruba stola, ili je prepili pilom za metal. Odrasla osoba drži alat, a prašinu kupi vlažnom krpom.
  2. Očisti bakar spužvom za suđe s grubom stranom ili finom čeličnom vunom i kapljicom deterdženta, dok ne postane jednoliko sjajan. Isperi ga vodom i osuši.
  3. Bakar više ne diraj prstima. Masnoća s prstiju zaustavi jetkanje, pa na tom mjestu ostane bakar.

Tri načina prijenosa crteža

Tri načina prijenosa crteža na bakar: 1. flomaster crta stazu na bakru; 2. glačalo pritišće papir s tonerom okrenut prema bakru; 3. UV svjetiljka svijetli kroz prozirnu foliju s crtežom na pločicu s fotoosjetljivim slojem
FlomasterPrijenos toneraFotopostupak
Najtanja stazaoko 1 mmoko 0,4 mmoko 0,2 mm
Što trebavodootporni flomasterlaserski pisač, sjajni papir, glačalofotopločicu, foliju, UV svjetiljku, razvijač
Za kogaprva pločica, jednostavan sklopvećina pločicasitne staze i čipovi

1. Flomaster

Najjednostavniji način. Vodootporni flomaster (za CD-e ili za označavanje) prekrije bakar slojem boje koja štiti bakar od otopine. Ne štiti svaki flomaster dobro, pa ga prvo isprobaj na komadu ploče.

  1. Nacrtaj olovkom ili prenesi crtež probijanjem kroz papir (iglom označi mjesta padova).
  2. Prvo nacrtaj padove kao točke, a zatim staze između njih.
  3. Kad se osuši, prijeđi sve još jednom.
  4. Pogreške ostruži čačkalicom.

2. Prijenos tonera

Toner iz laserskog pisača je plastični prah koji se tali na toplini. Glačalo ga prebaci s papira na bakar. Tintni pisač ne radi, jer tinta nije plastika.

  1. Ispiši crtež laserskim pisačem na sjajni papir (list iz kataloga ili časopisa, ili poseban papir za prijenos), u stvarnoj veličini (100 %) i s najjačim tonerom.
  2. Položi papir tonerom na očišćeni bakar.
  3. Odrasla osoba pritišće papir glačalom na najjačoj temperaturi (za pamuk, bez pare) 3 do 5 minuta, polako ga pomičući. Umjesto glačala može se koristiti laminator, kroz koji se ploča provuče 5 do 10 puta.
  4. Pusti ploču da se ohladi, pa je potopi u mlaku vodu s kapljicom deterdženta na 10 do 20 minuta.
  5. Papir prstima pažljivo istrljaj s ploče. Toner ostaje na bakru.
  6. Pregledaj staze. Prekide popravi flomasterom.

3. Fotopostupak

Fotopločica je ploča prekrivena bakrom i tankim slojem koji se mijenja na UV svjetlu (fotorezist). Kod pozitivnog fotorezista osvijetljeni dio se poslije otopi u razvijaču, a neosvijetljeni ostaje i štiti bakar. Fotopločica se čuva u tami, u ambalaži.

  1. Ispiši crtež na prozirnu foliju, staze crno, što tamnije. Ako je crna boja slaba, ispiši dvije folije i stavi ih jednu na drugu.
  2. U polutami skini zaštitnu foliju s pločice. Na nju položi foliju s crtežom, ispisanom stranom prema pločici, i pritisni je staklom.
  3. Osvijetli pločicu UV svjetiljkom. Vrijeme osvjetljavanja ovisi o svjetiljci i pločici: odredi ga probom na komadu pločice ili po uputama proizvođača.
  4. Odrasla osoba pripremi razvijač po uputama proizvođača pločice. Razvijač je najčešće otopina natrijeva hidroksida, koja nagriza kožu i oči kao i otopina za jetkanje: rukavice i naočale su obavezne.
  5. Uroni pločicu u razvijač i lagano je ljuljaj. Za minutu-dvije osvijetljeni sloj se otopi i pojave se staze. Isperi pločicu vodom.

Jetkanje u željezovu(III) kloridu

Otopina željezova(III) klorida (FeCl₃) je tamnosmeđa tekućina koja otapa bakar. Kupuje se gotova ili kao granule, koje se otapaju u vodi po uputama na ambalaži. Pri otapanju granula otopina se zagrije: granule se dodaju u vodu polako, malo po malo, a nikada voda na granule.

Prije početka pripremi sve na jednom mjestu: posudu, pincetu, ploču, posudu s vodom za ispiranje i staru krpu.

Pribor za jetkanje s brojevima: 1. veća posuda s toplom vodom; 2. plastična posuda s otopinom; 3. ploča u otopini, bakrom gore; 4. termometar u toploj vodi, 45 °C; 5. plastična pinceta; 6. ruka u nitrilnoj rukavici; 7. zaštitne naočale; 8. posuda s vodom za prvo ispiranje; 9. označena plastična boca s otopinom
  1. Ulij otopinu u plastičnu posudu, toliko da prekrije ploču za centimetar ili dva.
  2. Otopina radi brže kad je topla. Posudu s otopinom stavi u veću posudu s toplom vodom (do 50 °C). Nikada je ne grij izravno.
  3. Plastičnom pincetom spusti ploču u otopinu, bakrom prema gore.
  4. Lagano ljuljaj posudu, da otopina struji preko bakra.
  5. Provjeravaj ploču svakih nekoliko minuta. Bakar nestaje prvo uz rubove. Kad je goli bakar posvuda nestao, odmah izvadi ploču. Jetkanje traje 10 do 30 minuta, kraće u toploj i svježoj otopini, a duže u hladnoj i iskorištenoj.
  6. Isperi ploču u posudi s vodom, a zatim pod tekućom vodom.
Isti komad pločice odozgo, nakon tri različita jetkanja: lijevo između staza je ostao bakar, koji ih spaja (pogrešno); u sredini su staze i padovi čisti i cijeli (ispravno); desno su staze i padovi tanji, a jedna staza je prekinuta (pogrešno)
  • Lijevo: ploča je izvađena prerano. Između staza je ostao bakar, koji ih spaja. Vrati je u otopinu na nekoliko minuta.
  • U sredini: dobro. Goli bakar je posvuda nestao, a staze su cijele.
  • Desno: ploča je predugo bila u otopini. Otopina je nagrizla staze i ispod zaštitnog sloja, pa su tanje, a tanke su se prekinule.

Kemijski, željezov(III) klorid uzima bakar u otopinu: 2 FeCl₃ + Cu → 2 FeCl₂ + CuCl₂. Što je više bakra otopljeno, to otopina radi sporije, a od smeđe postaje tamnozelenkasta.

Što s otopinom poslije? Ista otopina može se koristiti mnogo puta. Čuvaj je u plastičnoj boci s poklopcem, s jasnim natpisom, zaključanu i dalje od djece. Kad jetkanje postane jako sporo, odnesi je, zajedno s vodom od prvog ispiranja, na reciklažno dvorište kao opasni otpad. U odvod je nikada ne izlijevaj: bakar u njoj je otrovan za ribe i život u vodi, a otopina nagriza metalne cijevi.

Skidanje zaštite, bušenje i lemljenje

  1. Skini zaštitni sloj vatom s acetonom (rukavice, otvoren prozor, dalje od plamena) ili finom čeličnom vunom. Bakar postane sjajan.
  2. Izbuši rupe malom bušilicom na stalku: svrdlom od 0,8 mm za otpornike, čipove i većinu nožica, 1,0 mm za konektore s pinovima i diode, 1,2 do 1,5 mm za stezaljke i veće dijelove. Ploču učvrsti, nosi zaštitne naočale, a svrdlo spuštaj polako: tanka svrdla lako puknu. Rupica u sredini pada vodi svrdlo na pravo mjesto.
  3. Zaštiti bakar od oksidacije: premaži ga lakom za lemljenje (kolofonij otopljen u alkoholu) ili prekrij staze tankim slojem lema.
  4. Zalemi komponente, od najnižih do najviših (vidi Lemljenje).
  5. Provjeri pločicu prije prvog uključivanja (vidi Kako pronaći grešku u spoju).

Koliko struje podnosi staza

Ovaj dio je za Arduino radionicu (od 12 godina).

Graf: struja koju podnosi staza od bakra debljine 35 µm u ovisnosti o njezinoj širini od 0 do 3 mm, za zagrijavanje od 10 °C i od 20 °C. Staza od 0,5 mm podnosi oko 1,5 A, od 1 mm oko 2,4 A, a od 2 mm oko 4 A uz zagrijavanje od 10 °C

Staza ima mali otpor, pa se zagrije kad kroz nju teče struja. Koliko struje smije teći, računa se po normi IPC-2221 iz presjeka staze i dopuštenog zagrijavanja. Za vanjsku stazu od 35 µm bakra i zagrijavanje od 10 °C:

Širina stazeStruja
0,5 mm1,5 A
1 mm2,4 A
2 mm4 A

Za signale je dovoljna staza od 0,5 mm, a za napajanje i zavojnice, koje vuku nekoliko ampera, staze od 1,5 do 2 mm. Ako mjesta ima, uzmi širu stazu: široka staza ništa ne košta.

Naručivanje pločica

Pločicu nacrtanu u KiCadu možeš i naručiti od tvornice pločica, kao što su JLCPCB i PCBWay (Kina), Aisler (Njemačka) ili OSH Park (SAD). Takva pločica ima ono što kod kuće teško možeš napraviti:

  • bakar s obje strane i rupe kroz koje je provučen bakar (metalizirane rupe), pa staze mogu prelaziti s jedne strane na drugu,
  • zeleni zaštitni lak (solder mask), na koji se lem ne hvata, pa mostova ima mnogo manje,
  • natpise i oznake komponenti otisnute na pločici,
  • staze uske i do 0,15 mm i točno izbušene rupe.

Kako se naručuje:

  1. U KiCadu provjeri crtež (Design Rules Checker) i ispravi sve greške.
  2. Izvezi Gerber datoteke (crtež svakog sloja) i datoteku s rupama, i zapakiraj ih u jednu ZIP datoteku. Tvornice na svojim stranicama imaju upute za KiCad.
  3. Učitaj ZIP datoteku na stranicu tvornice i pogledaj pločicu u njihovom pregledniku: jesu li svi slojevi i rupe na mjestu.
  4. Odaberi broj slojeva (2), debljinu (1,6 mm), boju i količinu. Tvornice najčešće rade najmanje 5 komada.

Pločice su jeftine, a poštarina je često skuplja od njih. Za pošiljke izvan Europske unije plaća se i PDV, a ponekad i carina. Dostava traje od jednog do tri tjedna. Narudžbu, račun na stranici tvornice i plaćanje obavlja odrasla osoba.

Kućna izradaNaručena pločica
Vrijemenekoliko satijedan do tri tjedna
Strane s bakromjednadvije ili više
Zaštitni lak i natpisineda
Najtanja staza0,2 do 1 mm0,15 mm
Kemikalije kod kućedane
Najbolja zajedan komad, brzu probuviše komada, složene pločice

Što smo naučili?

  • Pločica se izrađuje samo uz odraslu osobu, s rukavicama i naočalama, uz otvoren prozor.
  • Bakar zaštitimo flomasterom, tonerom ili fotopostupkom tamo gdje trebaju staze, a ostatak otopimo u željezovu(III) kloridu.
  • Ploču vadimo iz otopine čim goli bakar nestane: prerano ostavlja bakar između staza, a prekasno tanji staze.
  • Otopinu nikada ne izlijevamo u odvod, nego je nosimo na reciklažno dvorište.
  • Šira staza podnosi veću struju. Pločicu iz KiCada možemo i naručiti od tvornice pločica.

Mali kviz

1. Tko priprema i sprema kemikalije kad izrađuješ pločicu?
Odrasla osoba, koja nadzire cijeli postupak. Kemikalije se čuvaju u označenoj ambalaži, zaključane i dalje od djece.
2. Zašto otopinu za jetkanje držimo u plastičnoj posudi i vadimo ploču plastičnom pincetom?
Otopina nagriza metal. Metalna posuda ili pinceta bi se oštetila, a otopina bi se brže potrošila.
3. Zašto prijenos tonera ne radi s tintnim pisačem?
Toner iz laserskog pisača je plastika koja se na toplini rastali i prilijepi za bakar. Tinta se ne tali, pa je glačalo ne može prenijeti na bakar.
4. Izvadio si ploču iz otopine i između dviju staza vidiš tanku traku bakra. Što napraviš?
Ploču vratim u otopinu na nekoliko minuta, dok i taj bakar ne nestane. Bakar između staza bi ih spojio, kao kratki spoj.
5. Što napraviš s iskorištenom otopinom željezova(III) klorida?
Spremim je u označenu plastičnu bocu i koristim ponovno. Kad više ne radi dobro, odrasla osoba je odnese na reciklažno dvorište kao opasni otpad. Nikada je ne izlijevam u odvod.
6. Kroz stazu će teći 2 A. Je li staza od 0,5 mm dovoljna?
Nije. Staza od 0,5 mm podnosi oko 1,5 A uz zagrijavanje od 10 °C. Za 2 A treba staza od barem 1 mm, a bolje šira.