Laboratorijsko napajanje Napredno

Laboratorijsko napajanje od starog računalnog napajanja: izlaz od 0 do 12 V s ograničenjem struje, ESP32, zaslon u boji i enkoder.

Uvod

Laboratorijsko napajanje je izvor napona za radni stol. Napon mu zadamo okretanjem gumba, a zaslon stalno pokazuje koliki je napon na izlazu i koliku struju sklop troši. Najvažnije od svega, napajanje ograničava struju: kad u sklopu nešto ne valja, na primjer kad negdje nastane kratki spoj, struja ne naraste iznad granice koju smo zadali, pa ne izgori ni sklop ni žice.

U ovom projektu takvo napajanje radimo od starog računalnog napajanja (ATX), istog kakvo napaja fliper. Ono već daje stalnih 12 V, 5 V i 3,3 V, a mi mu dodajemo podesivi izlaz od 0 do 12 V s granicom struje do 1 A. Napon i granicu struje zadajemo enkoderom, a ESP32 ih pokazuje na zaslonu u boji, zajedno s izmjerenim naponom i strujom.

Napon i struju ipak ne drži program, nego analogni sklop s dva operacijska pojačala. Program samo zadaje vrijednosti i pokazuje ih. Zato napajanje ograničava struju za nekoliko mikrosekundi, i onda kad program zastane.

Projekt u izradi

Ovaj projekt je još u izradi. Neki opisani dijelovi još nisu isprobani i mogu se promijeniti kako projekt napreduje.

Prednja ploča laboratorijskog napajanja s brojevima: 1 zaslon u boji koji pokazuje 5.00 V i 0.120 A, ispod toga zadane vrijednosti 5.00 V i 0.500 A, CV i 41 C; 2 enkoder; 3 tipkalo K0; 4 crvena i crna stezaljka podesivog izlaza od 0 do 12 V; 5 stezaljke +12V (žuta), +5V (crvena), +3.3V (narančasta) i GND (crna); 6 sklopka S1; 7 žuta LED-ica D1 i zelena D2

Dio s 230 V ostaje zatvoren u ATX napajanju i njega ne diramo.

Napajanje nikad ne otvaramo

U ATX napajanju je 230 V, a veliki kondenzatori u njemu ostanu nabijeni na više od 300 V i dugo nakon što ga izvučemo iz utičnice. Napajanje uključujemo u utičnicu njegovim kabelom, a mrežnu sklopku, ako je ima, ostavimo na stražnjoj strani. Sve što dodajemo spaja se na njegove niske napone.

Prednja ploča

Brojevi su isti kao na slici:

  1. Zaslon (modul U8): gore su izmjereni napon (žuto) i struja (plavo), a ispod njih zadani napon i granica struje, s crtom ispod znamenke koju mijenja enkoder. Na dnu piše radi li izlaz kao izvor stalnog napona (CV) ili stalne struje (CC) i kolika je temperatura hladnjaka.
  2. Enkoder: okretanjem mijenja znamenku iznad crte, a pritiskom prelazi na sljedeću: jedinice, desetinke i stotinke volta, pa desetinke, stotinke i tisućinke ampera.
  3. Tipkalo K0 uključuje i isključuje podesivi izlaz. Kad se napajanje uključi, izlaz je uvijek isključen.
  4. Podesivi izlaz: crvena stezaljka je +, a crna −.
  5. Stalni izlazi: +12 V, +5 V, +3,3 V i GND. Stezaljke imaju boje žica ATX napajanja: žuta, crvena, narančasta i crna.
  6. Sklopka S1 uključuje i isključuje cijelo napajanje.
  7. LED-ice: žuta D1 svijetli čim je napajanje u utičnici, a zelena D2 dok je uključeno.

Zaslon, enkoder i tipkalo K0 su na jednom gotovom modulu. Na njemu je zaslon od 2,0" (240 × 320, čip ST7789). Isti modul postoji i sa zaslonom od 1,8" (128 × 160, ST7735), a program radi s oba.

Kako je složeno

Blokovski dijagram: ATX napajanje ide kroz osigurače F1 do F4 na stalne izlaze +12 V, +5 V i +3,3 V. Iz osigurača ide i na DC/DC pretvarač koji pojačava na 16 V, zatim na regulator LM317, INA219 koji mjeri napon i struju i relej K1 koji uključuje izlaz na izlaz od 0 do 12 V. LM358 drži napon i struju: dobiva struju od pojačala 741, koje je mjeri na otporniku modula INA219, napon s izlaza, −12 V iz ATX napajanja i zadane vrijednosti od dva pretvarača MCP4725, a upravlja nožicom ADJ regulatora LM317. ESP32-S3 kroz I2C zadaje vrijednosti pretvaračima MCP4725, čita INA219, uključuje K1 i razgovara sa zaslonom i enkoderom

Napajanje ima tri dijela, a svaki ima svoju shemu:

  • ATX napajanje s osiguračima daje stalne izlaze i napaja ostala dva dijela.
  • Podesivi izlaz: boost pretvarač podigne 12 V na 16 V, a regulator LM317 od toga napravi napon koji smo zadali. Nožicom ADJ regulatora upravljaju dva operacijska pojačala u čipu LM358: jedno pazi na napon, a drugo na struju.
  • Upravljanje: ESP32 čita enkoder, zadane vrijednosti kroz dva pretvarača MCP4725 šalje operacijskim pojačalima, a izmjerene vrijednosti čita s modula INA219 i pokazuje ih na zaslonu. Relejom K1 uključuje i isključuje izlaz.

Kako se čita blokovski dijagram, piše na stranici o dijagramima.

Cijelo napajanje nacrtano je i kao jedna shema u programu KiCad, sa svim dijelovima s popisa dijelova i svim vezama među njima. Možeš preuzeti shemu kao PDF ili projekt za KiCad (ZIP), koji se otvara u KiCadu 10 ili novijem.

ATX napajanje

Sve što ovom napajanju treba daje staro računalno napajanje (ATX). ATX je norma koja određuje veličinu računalnog napajanja, njegove napone, boje žica i priključke, pa su sva ATX napajanja slična, bez obzira na to tko ih je napravio. Isto napajanje pokreće i fliper.

Napajanje nikad ne otvaramo

U napajanju je 230 V, a veliki kondenzatori u njemu ostanu nabijeni na više od 300 V i dugo nakon što ga izvučemo iz utičnice. Napajanje kojemu je kućište oštećeno, koje miriše na spaljeno ili kojemu se ventilator ne vrti, bacimo u elektronički otpad. Neka starija napajanja na stražnjoj strani imaju crvenu preklopku 115/230 V: prije prvog uključivanja provjerimo da je na 230.

Kako radi

Iz utičnice u napajanje ulazi izmjenični napon od 230 V. Napajanje ga najprije ispravi i izgladi, kao na stranici Ispravljači i regulatori napona, pa u njemu nastane oko 325 V istosmjernog napona. Od toga dva pretvarača naprave niske napone. Rade slično kao buck pretvarač sa stranice Napajanje projekta, ali imaju transformator, koji niske napone odvaja od mreže:

  • mali pretvarač radi čim je napajanje u utičnici i daje samo +5VSB, 5 V u pripravnosti (standby),
  • glavni pretvarač daje +12 V, +5 V, +3,3 V i −12 V, ali samo dok ga signal PS_ON drži uključenim.

Pretvarači se uključuju i isključuju desetke tisuća puta u sekundi, pa im je transformator puno manji nego što bi bio za 50 Hz iz utičnice.

Priključak s 24 pina

Glavni ATX priključak s 24 pina gledan s lica, pinovi 1 do 12 lijevo, 13 do 24 desno. Svaki pin ima boju svoje žice i oznaku napona, a plave oznake pokazuju dio ovog napajanja koji ga koristi: +3.3V na pinovima 1, 2, 12 i 13 ide na F3, +5V na pinovima 4, 6, 21, 22 i 23 na F2, +12V na pinovima 10 i 11 na F1 i F4, −12V na pinu 14 na U5, PWR_OK na pinu 8 na R10, +5VSB na pinu 9 na D1, a PS_ON na pinu 16 na S1. Pinovi 3, 5, 7, 15, 17, 18, 19 i 24 su GND, a pin 20 je prazan

Napajanje se spaja s matičnom pločom glavnim priključkom s 24 pina u dva reda. Crtež ga pokazuje s lica, sa strane rupica, s kvačicom desno. Svaki pin ima boju svoje žice, a plave oznake pokazuju dio ovog napajanja na koji je spojen. Pločica za ATX napajanje spaja sve pinove istog napona, pa ih sklop dobiva zajedno.

PinoviŽicaSignalŠto jeU ovom napajanju
10, 11žuta+12 Vglavni napon računala, za procesor, grafičku karticu, diskove i ventilatorestalni izlaz kroz F1, pretvarač U1 kroz F4
4, 6, 21, 22, 23crvena+5 Vza USB i stare dijelove računalastalni izlaz kroz F2, iza njega ESP32, zaslon i relej
1, 2, 12, 13narančasta+3,3 Vza čipove na matičnoj ploči i karticestalni izlaz kroz F3
14plava−12 Vnapon manji od GND-a, nekad za serijske priključke računala; daje malu strujunapaja operacijska pojačala U5
3, 5, 7, 15, 17, 18, 19, 24crnaGNDzajednički vod svih napona (u ATX normi COM)GND cijelog sklopa
9ljubičasta+5VSB5 V u pripravnosti, ima napon čim je napajanje u utičnicižuta LED-ica D1
16zelenaPS_ONkad je spojen na GND, glavni pretvarač radisklopka S1
8sivaPWR_OKjavlja da su svi naponi u reduESP32 kroz R10 i R11
20––prazan, nekad −5 V na bijeloj žici–
  • Smeđa žica ide uz narančastu na pin 13 (smeđa točka na crtežu). Njome napajanje mjeri napon od 3,3 V na samom priključku i podigne ga ako dio napona izgubi na žicama.
  • Pinovi 11, 12, 23 i 24 na mnogim su napajanjima odvojivi dio, pa priključak stane i na starije matične ploče s 20 pina.
  • Svaki pin podnosi oko 6 A. Na +12 V su dva pina, dakle do oko 12 A, a ovom napajanju kroz F1 i F4 treba najviše 8 A.
  • Ostali priključci napajanja (za procesor, grafičku karticu i diskove) imaju samo +12 V, +5 V, +3,3 V i GND. Ovom napajanju dovoljan je glavni priključak.

Naponi i struje

Koliko struje napajanje može dati na kojem naponu, piše na naljepnici na njegovu boku. Na +12 V, +5 V, +3,3 V i +5VSB ATX dopušta odstupanje od nazivnog napona do 5 % (na +12 V od 11,4 do 12,6 V), a na −12 V do 10 % (od −10,8 do −13,2 V). Ovom napajanju treba:

  • +12 V: do 5 A na stalnom izlazu i do 3 A za pretvarač U1, ukupno do 8 A,
  • +5 V: do 5 A, a od toga ESP32, zaslon i relej oko 0,2 A,
  • +3,3 V: do 3 A,
  • −12 V: do oko 10 mA za LM358,
  • +5VSB: samo LED-ica D1, manje od 10 mA.

Zajedno je to do oko 130 W, pa je dovoljno i staro napajanje od 300 W, ako na +12 V daje barem 10 A. Neka napajanja imaju dvije linije od 12 V, +12V1 i +12V2, svaku sa svojom granicom na naljepnici. Glavni priključak je na jednoj od njih, pa gledamo njezinu.

Uključivanje i isključivanje

Vremenski dijagram ATX napajanja, vrijeme nije u mjerilu. Kad se pojavi 230 V, dolazi +5VSB, a s njim PS_ON na 5 V. Kad S1 spusti PS_ON, +12V, +5V i +3.3V za manje od 500 ms (T1) dođu na svoju vrijednost, a PWR_OK prijeđe u 1 tek 100 do 500 ms kasnije (T3). Zatim tipkalo K0 uključi relej K1. Kad S1 podigne PS_ON, PWR_OK padne barem 1 ms (T6) prije nego što naponi počnu padati, a K1 se isključi s naponima. +5VSB ostaje uključen

Na crtežu vrijeme ide slijeva nadesno, ali nije u mjerilu. Kad napajanje utaknemo u utičnicu, odmah se pojavi +5VSB i upali se žuta LED-ica D1. PS_ON je tada na oko 5 V, jer ga otpornik u napajanju povlači prema +5VSB, pa glavni pretvarač miruje.

  • Uključivanje: kad S1 spoji PS_ON s GND, glavni pretvarač se pokrene, a +12 V, +5 V i +3,3 V za manje od pola sekunde dođu na svoje vrijednosti (T1 na crtežu). Kroz S1 teče samo oko 1 mA.
  • PWR_OK ostane na 0 V još 0,1 do 0,5 s (T3), dok se naponi ne smire, pa tek onda prijeđe na oko 5 V. U računalu za to vrijeme matična ploča drži procesor u resetu. U ovom napajanju ESP32 dotad ne dopušta da se izlaz uključi: na zaslonu piše PWR_OK, a K0 ne radi. PWR_OK daje slabu struju, pa djelilo R10 i R11 od nje uzme samo 0,14 mA.
  • Izlaz se uključi tek kad pritisnemo K0, a relej K1 spoji izlaz.
  • Isključivanje: kad S1 razdvoji PS_ON i GND, PWR_OK padne na 0 V barem 1 ms prije nego što naponi počnu padati (T6). Isto se dogodi kad nestane 230 V: PWR_OK ostane još barem 16 ms, a naponi barem 1 ms dulje. ESP32 i zavojnica releja rade s +5 V, pa se s tim naponom ugase, a relej otpusti i isključi izlaz. Kad napajanje ponovno uključimo, izlaz ostaje isključen dok ne pritisnemo K0.

Zaštite u napajanju

ATX napajanje samo se štiti od prevelike struje, kratkog spoja i previsokog napona. Kad na nekom naponu poteče prevelika struja, kod većine napajanja tek 20 A i više, ili kad napon naraste previše (na +12 V iznad 13,4 do 15,6 V), napajanje se isključi i ostane isključeno. Ponovno radi tek kad S1 isključimo pa uključimo, ili kad ga na nekoliko sekundi izvučemo iz utičnice. Tada se ugasi i ESP32, a izlaz ostane isključen.

Struja od 20 A rastalila bi tanku žicu ili stezaljku prije nego što se napajanje isključi. Zato svaki izlaz ima i svoj osigurač, kao što piše u odjeljku Osigurači. Kod kratkog spoja na stalnom izlazu pregori osigurač ili se isključi cijelo napajanje, ovisno o tome što je brže.

ATX dio sklopa

Shema ATX dijela: sklopka S1 spaja PS_ON (16) s GND. Žuta LED-ica D1 s otpornikom R1 od 330 Ω je na +5VSB, a zelena D2 s R2 od 330 Ω na +5V iza osigurača F2. +12V ide kroz F1 (T 5 A) na stezaljku +12V i kroz F4 (T 3 A) na ulaz pretvarača U1. +5V ide kroz F2 (T 5 A) na stezaljku +5V i na ESP32 (U7), +3.3V kroz F3 (T 3 A) na stezaljku +3.3V, −12V na nožicu 4 operacijskog pojačala U5, a PWR_OK (8) na otpornik R10

ATX napajanje uključujemo bez matične ploče, isto kao na fliperu: sklopka S1 spaja zelenu žicu PS_ON (pin 16) s GND, a LED-ice D1 i D2 pokazuju je li napajanje u utičnici i je li uključeno. Kako to radi, piše u odjeljku Uključivanje i isključivanje.

Ovom projektu trebaju još dvije žice:

  • −12 V (plava, pin 14) napaja operacijska pojačala, pa ona mogu izlaz spustiti sve do 0 V.
  • PWR_OK (siva, pin 8) ima oko 5 V dok su svi naponi napajanja u redu. ESP32 je čita i uključuje izlaz samo dok je na njoj napon.

Priključak napajanja ne režemo, nego uzmemo pločicu za ATX napajanje (ATX breakout board) sa stezaljkama, na kojoj su i −12 V i PWR_OK. Prije gradnje provjerimo multimetrom da napajanje na plavoj žici stvarno daje oko −12 V.

Osigurači

ATX napajanje na +12 V i +5 V može dati 20 A i više, a samo se isključi tek pri još većoj struji. Tolika struja kroz tanku žicu ili stezaljku može je rastaliti, pa svaki izlaz ima svoj osigurač:

  • F1 (5 A): stalni izlaz +12 V,
  • F2 (5 A): stalni izlaz +5 V, a iza njega i ESP32 i relej,
  • F3 (3 A): stalni izlaz +3,3 V,
  • F4 (3 A): podesivi izlaz, na ulazu boost pretvarača.

Svi su spori (oznaka T), u držačima za osigurače 5 × 20 mm. Žice od napajanja do osigurača i stezaljki su presjeka barem 0,75 mm², jer kroz njih teče do 5 A. Zašto debljina žice ovisi o struji, piše na stranici Žice, kabeli i konektori.

Starija ATX napajanja trebaju najmanje opterećenje da bi radila mirno. ESP32, zaslon i LED-ice stalno troše oko 0,2 A na +5 V, a to nekim napajanjima nije dovoljno. Ako se napajanje ne uključi ili se gasi i pali, na +5 V dodamo otpornik od 22 Ω i 5 W, kao na fliperu.

Podesivi izlaz

Shema podesivog izlaza: iz F4 struja ide u DC/DC pretvarač U1 koji od 12 V napravi 16 V, zatim u regulator LM317 (U3). Na ulazu LM317 je C1 od 100 nF, dioda D5 1N4007 ide s OUT na IN, a R3 od 150 Ω je između OUT i ADJ. Iza LM317 je C2 od 10 µF, zatim INA219 (U4), kontakt releja K1, dioda D6 1N4007 i stezaljke + i −. Strane otpornika modula U4 spojene su na R13 i R12 pojačala U2. Operacijsko pojačalo U5B (pola čipa LM358) uspoređuje napon s izlaza pojačala U2 s naponom s pretvarača U9 i kroz diodu D4 1N4148 povlači ADJ prema dolje; C4 od 10 nF je između njegova izlaza i ulaza −. Operacijsko pojačalo U5A (druga polovica) uspoređuje napon s djelila R4 od 33 kΩ i R5 od 10 kΩ, spojenog iza INA219, s naponom s pretvarača U6 i kroz diodu D3 1N4148 povlači ADJ prema dolje; C3 od 10 nF je između njegova izlaza i ulaza −. U5 dobiva 16 V s U1 na nožicu 8 i −12 V na nožicu 4, svaku s kondenzatorom od 100 nF (C5, C6)

Srce podesivog izlaza je regulator napona LM317 (U3). Pred njim je pretvarač koji mu daje dovoljno visok napon, a nožicom ADJ upravljaju dva operacijska pojačala.

Regulator LM317

LM317 je podesiva inačica regulatora 78xx sa stranice Ispravljači i regulatori napona. Ima tri nožice: ulaz (IN), izlaz (OUT) i nožicu za podešavanje (ADJ). Regulator radi samo jedno: drži izlaz za 1,25 V iznad nožice ADJ.

Otpornik R3 od 150 Ω je između OUT i ADJ, pa je i na njemu 1,25 V, a kroz njega teče stalna struja od 8,3 mA. Ta struja ulazi u čvor ADJ i diže ga, a s njim i izlaz. Operacijska pojačala tu struju odvode kroz diode D3 i D4 i tako spuštaju ADJ: što ga spuste niže, to je napon na izlazu manji. Pojačala dobivaju −12 V, pa ADJ mogu spustiti i na −1,25 V, a tada je izlaz na 0 V.

R3 ima još jedan posao: LM317 radi kako treba samo dok kroz njega teče barem nekoliko miliampera, i onda kad na izlazu nema ničega.

LM317: raspored pinova

LM317 u kućištu TO-220 gledan sprijeda, nožicama prema dolje: nožica 1 ADJ spojena je na R3, D3 i D4, nožica 2 OUT na R3, C2 i U4, a nožica 3 IN na U1 i C1. Metalna pločica straga spojena je s OUT

LM317 gledamo sprijeda, sa strane natpisa, nožicama prema dolje.

  • 1 ADJ (podešavanje): s izlaza je diže R3, a D3 i D4 je povlače prema dolje.
  • 2 OUT (izlaz): ide na C2 i modul INA219. S njim je spojena i metalna pločica na stražnjoj strani, pa bi bez izolacijske podloške i hladnjak bio na izlaznom naponu.
  • 3 IN (ulaz): 16 V s pretvarača U1, s C1 tik uz nožicu.

Boost pretvarač XL6019

LM317 treba na ulazu barem oko 2 V više nego što daje na izlazu, a otpornik modula INA219, na kojem mjerimo struju, uzme još 0,1 V uz 1 A. Kad bi LM317 dobio izravno 12 V, na izlazu bismo dobili najviše oko 9,9 V.

Zato je pred njim U1, gotov boost pretvarač (uzlazni pretvarač), koji od 12 V napravi 16 V. Radi suprotno od buck pretvarača sa stranice Napajanje projekta: napon podiže, a ne spušta. Uzmemo modul s čipom XL6019, koji na ulazu podnosi do 5 A, pa 16 W za ovo napajanje (oko 1,5 A iz 12 V) daje bez muke. Izlazni napon modula namjestimo njegovim potenciometrom na 16,0 V, i to prije nego što ga spojimo s ostatkom sklopa. Modul može dati i 40 V, ali ga nikad ne namjestimo iznad 16,5 V: LM358 dobiva napon modula i −12 V, koji smije biti i −13,2 V, a ukupno smije dobiti najviše 30 V. Sa 16 V izlaz uz 1 A doseže do 13,9 V, a program dopušta najviše 12 V.

XL6019: raspored pinova

XL6019 u kućištu TO-263-5 gledan sprijeda, nožicama prema dolje: 1 GND, 2 EN, 3 SW, 4 VIN, 5 FB. Metalna pločica spojena je s SW

Čip je zalemljen na modul, a modul ima stezaljke IN+, IN−, OUT+ i OUT−, pa njegove nožice ne spajamo sami. Ovo je ono što modul radi s njima:

  • 1 GND: zajednički GND ulaza i izlaza (IN− i OUT− su na modulu spojeni).
  • 2 EN (uključivanje): na modulu je uključen, pa čip radi čim dobije napon.
  • 3 SW (sklopka): spaja zavojnicu modula na GND 180 000 puta u sekundi. S njim je spojena i metalna pločica.
  • 4 VIN (ulaz): 12 V iz F4, od 5 do 40 V.
  • 5 FB (povratna veza): čip drži na njoj 1,25 V. Dobiva je s djelila na izlazu, a potenciometar mijenja djelilo, pa i napon na izlazu.

Mjerenje struje: pojačalo U2

Struju na izlazu mjeri diferencijsko pojačalo U2, operacijsko pojačalo 741 s četiri otpornika. Ono mjeri napon na otporniku od 0,1 Ω na modulu INA219 (U4), kroz koji teče sva struja izlaza, pa na njemu nastane 0,1 V po amperu. Pojačalo taj napon pojača 10 puta i daje 1 V za svaki amper, koliko očekuje pojačalo U5B.

Shema mjerenja struje: U4 VIN+ ide kroz R13 od 10 kΩ na nožicu 3 (+) pojačala U2 (741), s koje R15 od 91 kΩ i trimer RV1 od 20 kΩ idu prema GND. U4 VIN− ide kroz R12 od 10 kΩ na nožicu 2 (−), a R14 od 100 kΩ je između nožica 2 i 6. Nožica 6 ide na nožicu 6 od U5. Između nožica 1 i 5 je trimer RV2 od 10 kΩ, a njegov klizač ide na −12V. U2 dobiva 16 V s U1 na nožicu 7 i −12 V na nožicu 4, s kondenzatorima C7 i C8 od 100 nF

Diferencijsko pojačalo oduzima napon na jednoj strani otpornika od napona na drugoj strani, a razliku pojača onoliko puta koliko je R14 veći od R12:

\[ U_{U2} = \frac{R_{14}}{R_{12}} \cdot (U_{VIN+} - U_{VIN-}) = 10 \cdot 0{,}1\ \Omega \cdot I = 1\ \mathrm{V/A} \cdot I \]
  • Obje strane otpornika su na izlaznom naponu, od 0 do 12 V, a razlika među njima je samo 0,1 V po amperu. Pojačalo mora pojačati tu malu razliku, a sam izlazni napon zanemariti. To radi samo kad je omjer otpornika na ulazu + jednak omjeru na ulazu −: (R15 + RV1) / R13 = R14 / R12.
  • Otpornici od 1 % mogu se toliko razlikovati da bi pojačalo uz 12 V na izlazu pokazalo do 0,43 A i kad struje nema. Zato je uz R15 trimer RV1, mali promjenjivi otpornik: njime omjere jednom izjednačimo, kao što piše u koraku 4 odjeljka Gradnja i provjera.
  • Sam 741 griješi do 6 mV, pa bi struja zbog njega odstupala do 66 mA. Zato ima nožice 1 i 5 za ugađanje nule: trimer RV2 od 10 kΩ između njih, s klizačem na −12 V, poništi tu pogrešku. I njega ugađamo u koraku 4. Nakon toga ostaje samo mala pogreška kad se čip zagrije.
  • Ulazi pojačala su uz najviši izlazni napon na oko 12,6 V. Kod 741 smiju ići do 3 V ispod napajanja, dakle do 13 V.
  • Struju kroz R3 (8,3 mA) pojačalo ne vidi, jer teče prije otpornika. Granica struje zato vrijedi za struju koju dobiva sklop na izlazu.

741: raspored pinova

741 u kućištu DIP-8 gledan odozgo: nožice 1 i 5 NULL idu na krajeve trimera RV2, 2 IN− na R12 i R14, 3 IN+ na R13 i R15, 4 V− na −12V, C8 i klizač trimera RV2, 6 OUT na R14 i nožicu 6 od U5, 7 V+ na U1 i C7, a 8 je NC

741 je jedno operacijsko pojačalo u kućištu DIP-8, a prodaje se kao µA741, UA741 ili LM741. Gledamo ga odozgo, s urezom ili točkom kod nožice 1 gore lijevo.

  • 2 IN−: kroz R12 sa strane otpornika prema izlazu, a kroz R14 s izlaza pojačala.
  • 3 IN+: kroz R13 sa strane otpornika prema LM317, a R15 i RV1 ga spajaju na GND.
  • 6 OUT (izlaz): 1 V po amperu, na nožicu 6 od U5 i natrag kroz R14.
  • 7 V+: 16 V s U1, s C7.
  • 4 V−: −12 V, s C8 i klizačem trimera RV2.
  • 1 i 5 NULL: krajevi trimera RV2, kojim poništimo pogrešku pojačala.
  • 8 NC: unutar čipa nije spojena.

Operacijsko pojačalo LM358

U čipu LM358 (U5) su dva jednaka operacijska pojačala, U5A i U5B, sa zajedničkim napajanjem. Nožica 8 (V+) dobiva 16 V s pretvarača U1, a nožica 4 (V−) −12 V iz ATX napajanja. Između njih je 28 V, a LM358 smije dobiti najviše 30 V. Zato pretvarač U1 nikad ne namjestimo iznad 16,5 V. Uz obje nožice za napajanje su kondenzatori C5 i C6 od 100 nF.

LM358: raspored pinova

LM358 u kućištu DIP-8 gledan odozgo: nožica 1 OUT A ide na C3 i D3, 2 IN− A na R4, R5 i C3, 3 IN+ A na U6, 4 V− na −12V i C6, 5 IN+ B na U9, 6 IN− B na U2 i C4, 7 OUT B na C4 i D4, a 8 V+ na U1 i C5

LM358 gledamo odozgo, s urezom ili točkom kod nožice 1 gore lijevo. Nožice se broje oko čipa, suprotno od kazaljke na satu.

  • 1, 2, 3: pojačalo U5A, koje drži napon. Izlaz (1) kroz D3 povlači ADJ, ulaz − (2) dobiva napon s djelila R4 i R5, a ulaz + (3) zadani napon s U6.
  • 5, 6, 7: pojačalo U5B, koje drži struju. Ulaz + (5) dobiva granicu struje s U9, ulaz − (6) napon s pojačala U2, a izlaz (7) kroz D4 povlači ADJ.
  • 4 V−: −12 V, s C6.
  • 8 V+: 16 V s U1, s C5.

Napon: pojačalo U5A

Operacijsko pojačalo uspoređuje napone na svoja dva ulaza i mijenja izlaz dok oni ne postanu jednaki. U5A na ulazu + dobiva zadani napon s pretvarača MCP4725 (U6), od 0 do 3,3 V. Na ulaz − dobiva napon izlaza smanjen djelilom napona od otpornika R4 (33 kΩ) i R5 (10 kΩ). Kad je napon na izlazu previsok, U5A spusti svoj izlaz i kroz D3 povuče ADJ prema dolje. Kad je prenizak, podigne svoj izlaz, D3 prestane voditi, a R3 podigne ADJ. Tako izlaz stoji na:

\[ U_{izl} = U_{U6} \cdot \frac{R_4 + R_5}{R_5} = U_{U6} \cdot 4{,}3 \qquad 3{,}3\ \mathrm{V} \cdot 4{,}3 = 14{,}19\ \mathrm{V} \]

MCP4725 ima 4096 koraka, pa je jedan korak napona na izlazu 3,5 mV. Najviših 14,19 V više je od 12 V koje trebamo, pa izlaz dosegne 12 V i kad je napon od 3,3 V za 2 % niži. Djelilo mjeri napon iza modula INA219, pa U5A nadoknadi i 0,1 V koje uzme njegov otpornik. Kondenzator C3 malo uspori pojačalo, da petlja ne bi titrala.

Struja: pojačalo U5B

U5B uspoređuje napon s pojačala U2, 1 V po amperu, sa zadanom granicom s pretvarača MCP4725 (U9). Dok je struja manja, U5B drži svoj izlaz visoko i D4 ne vodi. Kad struja dosegne granicu, U5B kroz D4 povuče ADJ prema dolje, točno toliko da struja ostane na granici.

Oba pojačala mogu samo spustiti ADJ, a pobijedi ono koje ga želi niže. Dok sklop na izlazu troši manje od granice, napon drži U5A i izlaz radi kao izvor stalnog napona (CV). Kad bi struja prešla granicu, preuzme U5B i izlaz radi kao izvor stalne struje (CC): napon padne toliko da struja ostane na granici.

Graf napona izlaza ovisno o struji uz zadanih 10 V i 0,5 A: vodoravna crta CV na 10 V od 0 do 0,5 A, zatim okomita crta CC na 0,5 A od 10 V do 0 V. Isprekidane crte od ishodišta su četiri otpornika: 47 Ω sjedi na 10 V i 0,213 A, 22 Ω na 10 V i 0,455 A, 10 Ω na 5 V i 0,5 A, a 4,7 Ω na 2,35 V i 0,5 A

Graf to pokazuje za zadanih 10 V i 0,5 A. Otpornik od 47 Ω uz 10 V troši 0,213 A, a od 22 Ω 0,455 A: oba su ispod granice, pa dobiju punih 10 V. Otpornik od 10 Ω bi uz 10 V trošio 1 A, pa ga napajanje drži na 0,5 A, a napon padne na 5 V. Od 4,7 Ω dobije 2,35 V, a kratki spoj 0 V, uvijek uz 0,5 A.

Još nekoliko pojedinosti:

  • Struja kroz djelilo R4 i R5 i kroz R12 (do 0,4 mA uz 12 V) teče kroz otpornik modula INA219, ali ne kroz sklop na izlazu. Program je zato doda zadanoj granici: 0,032 mA za svaki volt zadanog napona.
  • Ograničenje je brzo, jer ga radi sklop, a ne program. Iza njega su još vlastito ograničenje LM317 na oko 1,5 do 2,2 A i osigurač F4.
  • Točnost: LM358 griješi do 7 mV, pa napon može odstupati do 30 mV, a struja do 7 mA, uz malu pogrešku pojačala U2 koja ostane nakon ugađanja. Više griješi napon od 3,3 V, s kojim pretvarači MCP4725 uspoređuju zadane vrijednosti: ako je 2 % niži, i napon i struja na izlazu niži su za 2 %, pa od 12 V postane 11,76 V. Zato ga izmjerimo i upišemo u program. Stvarnu vrijednost uvijek pokazuje zaslon, a ostale stalne pogreške ispravimo u programu.

S granicom od 0,1 A ili manjom isprobavamo svaki novi sklop: ako je u njemu greška, kroz LED-icu ili tranzistor ne može poteći struja koja bi ih uništila. Granicu podignemo tek kad sklop radi i treba mu više struje, na primjer za motor.

Relej K1

Kontakt releja K1 spaja izlaz sa stezaljkom +. ESP32 ga uključuje samo kad pritisnemo K0, a isključuje kad ga ponovno pritisnemo ili kad nešto nije u redu. Regulacija radi i dok je K1 isključen, pa je napon spreman kad ga uključimo.

Toplina

Graf snage koju LM317 pretvara u toplinu, ovisno o naponu na izlazu od 0 do 12 V: uz 1 A od 16 W pada na 3,9 W, uz 0,5 A od 8,1 W na 2 W, a uz 0,1 A od 1,7 W na 0,4 W. Plava isprekidana crta označava 10 W

LM317 je linearni regulator: sav napon koji ne propusti na izlaz pretvara u toplinu. Snaga koju pretvara u toplinu je razlika napona na ulazu i izlazu puta struja. Što je napon na izlazu manji, a struja veća, to se LM317 više grije:

IzlazStrujaToplina u LM317
12 V1 A3,9 W
5 V1 A11 W
5 V0,5 A5,6 W
0 V (kratki spoj)1 A16 W
0 V (kratki spoj)0,1 A1,7 W

Zato LM317 stoji na velikom aluminijskom hladnjaku. Za 11 W hladnjak smije imati toplinski otpor najviše 3,7 K/W (piše u njegovim podacima), a to je hladnjak s rebrima, velik otprilike 100 × 60 × 30 mm. Kad je izlaz dugo kratko spojen uz 1 A, hladnjak se grije i dalje. Na njemu je zato termistor RT1, a program isključi izlaz kad hladnjak dosegne 80 °C i pusti ga ponovno uključiti tek kad se ohladi ispod 70 °C. Iza toga je još i zaštita samog LM317, koji se isključi kad se pregrije.

Metalna pločica na leđima LM317 spojena je s njegovim izlazom. Zato je od hladnjaka odvojimo izolacijskom podloškom od silikona i plastičnom čahurom oko vijka. Hladnjak se grije toliko da može opeći, pa ga stavimo na stražnju stranu kutije ili unutra, uz otvore za zrak.

Zaštitne diode i kondenzatori

  • C1 (100 nF) stoji tik uz ulaz LM317, a C2 (10 µF) na izlazu. S njima LM317 radi mirno i ne titra. C5 i C6 (100 nF) stoje tik uz nožice za napajanje čipa LM358.
  • C2 nije veći namjerno. Veliki kondenzator na izlazu bi se kod kratkog spoja ispraznio jakom strujom, a ograničenje struje to ne može spriječiti, jer je ispred njega.
  • D5 štiti LM317 kad napon na ulazu padne brže nego na izlazu, na primjer kad pregori F4. C2 se tada isprazni kroz D5, a ne unatrag kroz LM317.
  • D6 štiti napajanje kad netko na izlaz naopako spoji bateriju ili drugo napajanje: struja tada teče kroz D6, a ne kroz LM317 i module za mjerenje.

Upravljanje

Shema upravljanja: ESP32-S3 Super Mini (U7) dobiva +5V kroz diodu D8 1N5819. Pinovi 12, 11, 10 i 13 spojeni su na SCL, SDA, CS i DC modula sa zaslonom (U8), a pinovi 4, 5, 3 i 6 na TRA, TRB, PSH i K0; RES i BLK modula spojeni su na 3V3. Pin 8 je SDA, a pin 9 SCL za dva pretvarača MCP4725 (U6 i U9) i INA219 (U4); OUT od U6 ide na nožicu 3 od U5, a OUT od U9 na nožicu 5. A0 od U6 spojen je na GND, a A0 od U9 na 3V3. Pin 1 je spojen na termistor RT1 od 10 kΩ prema GND i otpornik R8 od 10 kΩ prema 3V3. Pin 2 dobiva PWR_OK iz ATX napajanja kroz R10 od 15 kΩ, s R11 od 22 kΩ prema GND. Pin 7 kroz R6 od 1 kΩ uključuje tranzistor Q1 BC547, kojemu je R7 od 10 kΩ prema GND; Q1 uključuje zavojnicu releja K1 s +5V, a dioda D7 1N4148 je uz zavojnicu

Upravljanje vodi ESP32-S3 Super Mini (U7), ESP32-S3 veličine 18 × 23,5 mm. Njegov raspored pinova je na stranici ESP32 i ESP8266. Dobiva +5 V iza osigurača F2 kroz diodu D8, a njegovih 3,3 V (3V3) napaja modul sa zaslonom, oba pretvarača MCP4725, INA219 i termistor. Što je na kojem pinu:

Pin ESP32Spojen naŠto radi
12, 11, 10, 13SCL, SDA, CS, DC zaslonaSPI veza sa zaslonom
4, 5TRA, TRBenkoder
3, 6PSH, K0tipka enkodera i tipkalo K0
8, 9SDA, SCLI2C: MCP4725 i INA219
7R6, Q1relej K1
2R10, R11PWR_OK iz ATX napajanja
1R8, RT1temperatura hladnjaka
3V3RES, BLK zaslonazaslon se resetira naredbom, a pozadinsko svjetlo je uvijek uključeno

Super Mini ima na rubovima pinove 1 do 13, uz TX i RX, a ostali su mali kontakti s donje strane, na koje se žice teško leme. Zato koristimo samo pinove na rubovima, a RES i BLK zaslona spojimo ravno na 3V3. Pin 1 je na analogno-digitalnom pretvaraču ADC1, kao i pinovi do 10, pa njime možemo mjeriti napon termistora. Pin 3 ESP32-S3 provjerava kad se pokreće samo ako je tako tvornički podešen, a na njemu je ionako samo tipka enkodera. Pinove 0, 45 i 46, koji odlučuju kako se ESP32-S3 pokreće, ne koristimo, kao ni 19 i 20 (USB) i 48 (LED-ica na Super Miniju). Zašto, piše na stranici ESP32 i ESP8266.

  • Relej K1 povlači oko 70 mA, previše za pin ESP32, pa ga uključuje tranzistor Q1. R7 drži Q1 isključenim dok se ESP32 pokreće, pa se izlaz ne može uključiti sam od sebe. Dioda D7 preuzme struju zavojnice kad se relej isključi.
  • RT1 je termistor od 10 kΩ (NTC, B = 3950) zalijepljen na hladnjak. S otpornikom R8 čini djelilo, pa napon na pinu 1 pada kako hladnjak raste.
  • R10 i R11 od 5 V na PWR_OK naprave oko 3 V, koliko smije dobiti pin ESP32.
  • D8 je Schottky dioda. Kad Super Mini USB kabelom spojimo na računalo, D8 ne pušta 5 V iz računala u ATX napajanje i sve što je na +5 V. Na njoj se izgubi oko 0,3 V, što regulatoru od 3,3 V na Super Miniju ne smeta.

Pretvarači MCP4725

MCP4725 je digitalno-analogni pretvarač s jednim izlazom i 12 bita (4096 koraka). Imamo dva: U6 zadaje napon, a U9 granicu struje. Izlaz mu ide od 0 do napona napajanja, pa oba napajamo s 3,3 V s ESP32. S 5 V ne smiju raditi, jer su otpornici veze I2C na modulima spojeni na napajanje modula, a pinovi ESP32 ne smiju dobiti 5 V.

  • Nožica A0 određuje adresu pretvarača: U6 je na 0x60 (A0 na GND), a U9 na 0x61 (A0 na 3V3). Na nekim modulima adrese su 0x62 i 0x63, pa ih tada promijenimo u programu.
  • Kad se uključi, pretvarač na izlaz stavi vrijednost spremljenu u svojoj memoriji, pa program u oba spremi nulu.

MCP4725: raspored pinova

MCP4725 u kućištu SOT-23-6 gledan odozgo: nožica 1 VOUT ide na U5, 2 VSS je GND, 3 VDD je 3V3, 4 SDA ide na pin 8 od U7, 5 SCL na pin 9 od U7, a 6 A0 na GND ili 3V3

Čip je na modulu, a modul ima nožice VCC, GND, SCL, SDA, A0 i OUT. Redoslijed nije kod svih proizvođača isti, pa gledamo natpise.

  • 1 VOUT (izlaz, na modulu OUT): od 0 do 3,3 V. Kod U6 ide na nožicu 3 od U5, a kod U9 na nožicu 5.
  • 2 VSS: GND.
  • 3 VDD (na modulu VCC): 3V3 s ESP32. To je ujedno i referenca, pa o njemu ovisi točnost.
  • 4 SDA i 5 SCL: veza I2C, na pinove 8 i 9 od ESP32.
  • 6 A0: adresa, kod U6 na GND, a kod U9 na 3V3.

Mjerenje na izlazu: INA219

Modul INA219 (U4) mjeri napon i struju na izlazu za zaslon. Struju mjeri na svom otporniku od 0,1 Ω, a napon od nožice IN− do GND, do 26 V. Obje vrijednosti ESP32 čita vezom I2C. Na istom otporniku struju za regulaciju mjeri i pojačalo U2. Oba MCP4725 i INA219 su na istoj vezi, s adresama 0x60, 0x61 i 0x40, kao na stranici Kako uređaji razgovaraju.

INA219: raspored pinova

INA219 u kućištu SOIC-8 gledan odozgo: nožice 1 A1 i 2 A0 su na GND, 3 SDA ide na pin 8 od U7, 4 SCL na pin 9 od U7, 5 VS na 3V3, 6 je GND, 7 IN− ide na K1 i R4, a 8 IN+ na U3

Čip je na modulu, a modul ima nožice VCC, GND, SCL, SDA, VIN+ i VIN−. Crtež pokazuje kućište SOIC-8; INA219 u kućištu SOT-23-8 ima iste nožice pod drugim brojevima.

  • 1 A1 i 2 A0: adresa. Na modulu su spojene na GND, pa je adresa 0x40.
  • 3 SDA i 4 SCL: veza I2C, na pinove 8 i 9 od ESP32.
  • 5 VS (na modulu VCC): napajanje od 3 do 5,5 V, kod nas 3V3.
  • 6 GND.
  • 7 IN−: strana otpornika prema izlazu, na relej K1 i djelilo R4. Od nje do GND mjeri i napon.
  • 8 IN+: strana otpornika prema LM317.

Modul sa zaslonom

Na modulu sa zaslonom (U8) su zaslon u boji, enkoder i tipkalo K0. Zaslon ima svoj upravljački čip, ST7789 (ili ST7735 na zaslonu od 1,8"), koji je ugrađen u sam zaslon, pa do njegovih nožica ne dolazimo. ESP32 s njim razgovara vezom SPI, a enkoder i tipkalo su samo kontakti prema GND.

Modul sa zaslonom: nožice

Redoslijed nožica ovisi o modulu, pa gledamo natpise.

  • VDD i GND: napajanje, 3V3 s ESP32.
  • SCL, SDA, CS i DC: veza SPI sa zaslonom (takt, podaci, odabir čipa, naredba ili podatak), na pinove 12, 11, 10 i 13 od ESP32. Iako se zovu SCL i SDA, to nije veza I2C.
  • RES (reset) i BLK (pozadinsko svjetlo): na 3V3.
  • TRA i TRB: dva kontakta enkodera, na pinove 4 i 5.
  • PSH: tipka enkodera, na pin 3.
  • K0: tipkalo K0, na pin 6.

Program

Program treba paket za ESP32 i četiri biblioteke, koje instaliramo u Arduino IDE-u (Library Manager): Adafruit ST7735 and ST7789 Library, Adafruit GFX Library, Adafruit MCP4725 i Adafruit INA219. Ako je na modulu zaslon od 1,8" (ST7735), u programu promijenimo ST7789_ZASLON na 0. Za Super Mini u izborniku Tools odaberemo ploču ESP32S3 Dev Module. Ako se program prvi put ne učita, držimo tipku BOOT, pritisnemo i pustimo RST, a zatim pustimo BOOT.

// Laboratorijsko napajanje: upravljanje i zaslon (ESP32-S3 Super Mini)
// Enkoderom se zadaju napon i granica struje, a tipkalom K0 uključuje i isključuje izlaz.
// Dva MCP4725 od zadanih vrijednosti naprave napone za regulacijsku petlju, a INA219
// mjeri napon i struju na izlazu.

#include <SPI.h>
#include <Wire.h>
#include <Preferences.h>
#include <Adafruit_GFX.h>
#include <Adafruit_ST7735.h>
#include <Adafruit_ST7789.h>
#include <Adafruit_MCP4725.h>
#include <Adafruit_INA219.h>

// Koji zaslon modul ima: 1 = 2,0" ST7789 (240 x 320), 0 = 1,8" ST7735 (128 x 160)
#define ST7789_ZASLON 1

// Pinovi (RES i BLK zaslona spojeni su na 3V3)
const int PIN_SCK = 12, PIN_MOSI = 11, PIN_CS = 10, PIN_DC = 13;
const int PIN_ENK_A = 4, PIN_ENK_B = 5, PIN_ENK_TIPKA = 3, PIN_K0 = 6;
const int PIN_SDA = 8, PIN_SCL = 9;
const int PIN_RELEJ = 7, PIN_PWR_OK = 2, PIN_NTC = 1;

// Regulacijska petlja
const float U_REF_DAC = 3.30;   // 3V3 na ESP32 izmjeren multimetrom: referenca oba DAC-a
const float DJELILO = (33.0 + 10.0) / 10.0;   // R4 i R5
const float U_PUNI = U_REF_DAC * DJELILO;     // izlazni napon uz kod 4095 (14,19 V)
const float I_PUNA = U_REF_DAC;  // U2 daje 1 V po amperu, pa je kod 4095 3,3 A
const uint8_t ADRESA_DAC_U = 0x60, ADRESA_DAC_I = 0x61;   // U6 (A0 na GND) i U9 (A0 na 3V3)
const float I_VLASTITA = 0.0000323;  // struja našeg sklopa iza otpornika (R4, R5, R12), A po voltu
const float U_NAJVISE = 12.0;   // najviši napon koji se može zadati
const float I_NAJMANJE = 0.010, I_NAJVISE = 1.000;   // najmanja i najveća granica struje
const float TEMP_NAJVISE = 80.0;  // temperatura hladnjaka na kojoj se izlaz isključi

#if ST7789_ZASLON
Adafruit_ST7789 zaslon = Adafruit_ST7789(&SPI, PIN_CS, PIN_DC, -1);
#else
Adafruit_ST7735 zaslon = Adafruit_ST7735(&SPI, PIN_CS, PIN_DC, -1);
#endif
Adafruit_MCP4725 dacU, dacI;   // U6 zadaje napon, a U9 granicu struje
Adafruit_INA219 ina;
Preferences memorija;

float zadaniNapon = 5.0;     // zadani napon, V
float zadanaStruja = 0.100;  // zadana granica struje, A
bool izlazUkljucen = false;
int kursor = 0;              // koju znamenku mijenja enkoder: 0-2 napon, 3-5 struja
const float KORAK[6] = {1.0, 0.1, 0.01, 0.1, 0.01, 0.001};
String kvar = "";            // zašto se izlaz ne smije uključiti ("" = sve je u redu)
float napon = 0, struja = 0, temperatura = 0;
int m = 1;                   // mjerilo teksta: 1 za mali zaslon, 2 za veliki

struct Tipka {
  int pin;
  bool dolje;
  unsigned long promjena;
};
Tipka tipkaEnkodera = {PIN_ENK_TIPKA, false, 0};
Tipka tipkaK0 = {PIN_K0, false, 0};

// --- enkoder ---------------------------------------------------------------------------------
// Svaku promjenu na A ili B tražimo u tablici dopuštenih koraka. Poskakivanje kontakata
// napravi jedan korak naprijed i jedan natrag, pa se samo poništi.
const int8_t TABLICA_ENK[16] = {0, -1, 1, 0, 1, 0, 0, -1, -1, 0, 0, 1, 0, 1, -1, 0};
volatile int brojacEnk = 0;
volatile uint8_t stanjeEnk = 0;

void IRAM_ATTR enkoderSePomaknuo() {
  stanjeEnk = ((stanjeEnk << 2) | (digitalRead(PIN_ENK_A) << 1) | digitalRead(PIN_ENK_B)) & 0x0F;
  brojacEnk += TABLICA_ENK[stanjeEnk];
}

// Vrati true jednom, kad se tipka pritisne (poskakivanje kraće od 30 ms ne broji se)
bool pritisnuta(Tipka &t) {
  bool dolje = digitalRead(t.pin) == LOW;
  if (dolje != t.dolje && millis() - t.promjena > 30) {
    t.dolje = dolje;
    t.promjena = millis();
    return dolje;
  }
  return false;
}

// --- izlaz -----------------------------------------------------------------------------------
void postaviIzlaz(bool ukljucen) {
  izlazUkljucen = ukljucen;
  digitalWrite(PIN_RELEJ, ukljucen ? HIGH : LOW);
}

void postaviDac() {
  int kodU = constrain(lround(zadaniNapon / U_PUNI * 4095), 0, 4095);
  int kodI = constrain(lround((zadanaStruja + zadaniNapon * I_VLASTITA) / I_PUNA * 4095), 0, 4095);
  dacU.setVoltage(kodU, false);
  dacI.setVoltage(kodI, false);
}

float temperaturaHladnjaka() {
  float mv = analogReadMilliVolts(PIN_NTC);                // NTC prema GND, 10 kOhm prema 3,3 V
  if (mv < 10 || mv > 3290) return 999;                    // žica prekinuta ili kratko spojena
  float r = 10000.0 * mv / (3300.0 - mv);
  return 1.0 / (1.0 / 298.15 + log(r / 10000.0) / 3950.0) - 273.15;
}

// --- zaslon ----------------------------------------------------------------------------------
void tekst(int x, int y, int velicina, uint16_t boja, const char *str) {
  zaslon.setTextSize(velicina * m);
  zaslon.setTextColor(boja, ST77XX_BLACK);   // s pozadinom, pa novi tekst prekrije stari
  zaslon.setCursor(x * m, y * m);
  zaslon.print(str);
}

void nacrtajZaslon() {
  char buf[24];
  snprintf(buf, sizeof buf, "%5.2f", napon);
  tekst(4, 6, 3, ST77XX_YELLOW, buf);
  tekst(100, 20, 1, ST77XX_YELLOW, "V");
  snprintf(buf, sizeof buf, "%5.3f", struja);
  tekst(4, 40, 3, ST77XX_CYAN, buf);
  tekst(100, 54, 1, ST77XX_CYAN, "A");

  // zadane vrijednosti, s crtom ispod znamenke koju mijenja enkoder
  tekst(4, 80, 1, ST77XX_WHITE, "Zadano:");
  snprintf(buf, sizeof buf, "%5.2f V", zadaniNapon);
  tekst(4, 92, 1, ST77XX_WHITE, buf);
  snprintf(buf, sizeof buf, "%5.3f A", zadanaStruja);
  tekst(64, 92, 1, ST77XX_WHITE, buf);
  const int ZNAMENKA_X[6] = {4 + 6, 4 + 18, 4 + 24, 64 + 12, 64 + 18, 64 + 24};
  zaslon.fillRect(0, 101 * m, zaslon.width(), 2 * m, ST77XX_BLACK);
  zaslon.fillRect(ZNAMENKA_X[kursor] * m, 101 * m, 5 * m, 2 * m, ST77XX_WHITE);

  // stanje izlaza
  bool cc = izlazUkljucen && struja >= zadanaStruja * 0.98 - 0.002;
  tekst(4, 112, 2, izlazUkljucen ? ST77XX_GREEN : ST77XX_RED, izlazUkljucen ? "UKLJ " : "ISKLJ");
  tekst(72, 112, 2, ST77XX_WHITE, izlazUkljucen ? (cc ? "CC" : "CV") : "  ");
  snprintf(buf, sizeof buf, "%3.0f C", temperatura);
  tekst(4, 136, 1, ST77XX_WHITE, buf);
  snprintf(buf, sizeof buf, "%-10s", kvar.c_str());
  tekst(52, 136, 1, ST77XX_RED, buf);
}

// --- setup() i loop() ------------------------------------------------------------------------
void setup() {
  pinMode(PIN_RELEJ, OUTPUT);
  postaviIzlaz(false);                     // prije svega: izlaz je isključen
  pinMode(PIN_ENK_A, INPUT_PULLUP);
  pinMode(PIN_ENK_B, INPUT_PULLUP);
  pinMode(PIN_ENK_TIPKA, INPUT_PULLUP);
  pinMode(PIN_K0, INPUT_PULLUP);
  pinMode(PIN_PWR_OK, INPUT);
  attachInterrupt(digitalPinToInterrupt(PIN_ENK_A), enkoderSePomaknuo, CHANGE);
  attachInterrupt(digitalPinToInterrupt(PIN_ENK_B), enkoderSePomaknuo, CHANGE);

  SPI.begin(PIN_SCK, -1, PIN_MOSI, PIN_CS);
#if ST7789_ZASLON
  zaslon.init(240, 320);
  m = 2;
#else
  zaslon.initR(INITR_BLACKTAB);
#endif
  zaslon.fillScreen(ST77XX_BLACK);

  Wire.begin(PIN_SDA, PIN_SCL);
  if (!dacU.begin(ADRESA_DAC_U) || !dacI.begin(ADRESA_DAC_I)) {
    kvar = "DAC?";
  } else if (!ina.begin()) {
    kvar = "INA219?";
  } else {
    // 0 u vlastitu memoriju svakog DAC-a, pa nakon uključivanja kreće od 0 V i 0 A
    dacU.setVoltage(0, true);
    dacI.setVoltage(0, true);
  }

  memorija.begin("lab", false);            // zadnje zadane vrijednosti, ali nikad "izlaz uključen"
  zadaniNapon = memorija.getFloat("v", 5.0);
  zadanaStruja = memorija.getFloat("i", 0.100);
  if (kvar == "") postaviDac();
  nacrtajZaslon();
}

void loop() {
  bool promjena = false;

  // enkoder mijenja znamenku iznad crte
  noInterrupts();
  int koraci = brojacEnk / 4;              // EC11 napravi 4 koraka po kliku
  brojacEnk -= koraci * 4;
  interrupts();
  if (koraci != 0 && kvar != "DAC?" && kvar != "INA219?") {
    if (kursor < 3) {
      zadaniNapon = constrain(zadaniNapon + koraci * KORAK[kursor], 0.0, U_NAJVISE);
      zadaniNapon = round(zadaniNapon * 100) / 100.0;
    } else {
      zadanaStruja = constrain(zadanaStruja + koraci * KORAK[kursor], I_NAJMANJE, I_NAJVISE);
      zadanaStruja = round(zadanaStruja * 1000) / 1000.0;
    }
    postaviDac();
    promjena = true;
  }
  if (pritisnuta(tipkaEnkodera)) {         // pritisak na enkoder prelazi na sljedeću znamenku
    kursor = (kursor + 1) % 6;
    promjena = true;
  }
  if (pritisnuta(tipkaK0)) {               // K0 uključuje i isključuje izlaz
    if (izlazUkljucen) {
      postaviIzlaz(false);
    } else if (kvar == "") {
      memorija.putFloat("v", zadaniNapon);
      memorija.putFloat("i", zadanaStruja);
      postaviIzlaz(true);
    }
    promjena = true;
  }

  // pet puta u sekundi mjerimo i provjeravamo je li sve u redu
  static unsigned long zadnjeMjerenje = 0;
  if (millis() - zadnjeMjerenje >= 200) {
    zadnjeMjerenje = millis();
    napon = ina.getBusVoltage_V();
    struja = max(0.0f, ina.getCurrent_mA() / 1000.0f);
    temperatura = temperaturaHladnjaka();
    if (kvar != "DAC?" && kvar != "INA219?") {
      if (digitalRead(PIN_PWR_OK) == LOW) kvar = "PWR_OK";
      else if (temperatura > TEMP_NAJVISE) kvar = "TEMP";
      else if (kvar == "TEMP" && temperatura > TEMP_NAJVISE - 10) kvar = "TEMP";   // čekaj da se ohladi
      else kvar = "";
    }
    if (kvar != "" && izlazUkljucen) postaviIzlaz(false);
    promjena = true;
  }

  if (promjena) nacrtajZaslon();
}
  • Siguran početak: setup() prvo isključi relej, a zadane vrijednosti iz memorije učita tek poslije. Program pamti zadani napon i struju (Preferences), ali izlaz nikad ne uključi sam.
  • Enkoder ima dva kontakta koji se pri okretanju uključuju jedan za drugim. Svaka promjena na pinovima 4 i 5 pokrene enkoderSePomaknuo(), koja u tablici TABLICA_ENK nađe je li to bio korak naprijed ili natrag. Kad kontakt poskakuje, napravi korak naprijed pa natrag, pa se poskakivanje samo poništi.
  • postaviDac() pretvori zadani napon i struju u brojeve od 0 do 4095 za pretvarače MCP4725. Struji doda zadaniNapon * I_VLASTITA, struju koju uz zadani napon troše djelilo R4 i R5 i otpornik R12.
  • Pet puta u sekundi program izmjeri napon, struju i temperaturu, provjeri PWR_OK i nacrta zaslon. Ako nešto nije u redu, isključi izlaz, a na zaslonu napiše zašto: PWR_OK, TEMP, DAC? ili INA219?.
  • Zaslon se ne briše, nego se novi tekst crta preko starog s crnom pozadinom, pa brojevi ne trepću.
  • Bez Wi-Fija: napajanje ne koristi bežičnu vezu i ne šalje nikakve podatke.

Gradnja i provjera

Napajanje gradimo i provjeravamo dio po dio, a svaki napon prvo izmjerimo multimetrom pa tek onda spajamo sljedeći dio:

  1. ATX dio: spojimo S1, LED-ice, osigurače i stalne izlaze. Uključimo napajanje i izmjerimo +12 V, +5 V, +3,3 V, −12 V i PWR_OK (oko 5 V).
  2. Pretvarač: spojimo U1 na F4, bez ičega na izlazu, i njegovim potenciometrom namjestimo 16,0 V, nikad više od 16,5 V.
  3. Regulacija bez ESP32: umjesto pretvarača MCP4725 na nožice 3 i 5 od U5 spojimo klizače dva potenciometra od 10 kΩ, spojena između stezaljke +3,3 V i GND, pa svaki daje od 0 do 3,3 V. Dok ESP32 nije spojen, relej K1 je isključen, pa u koracima 3 do 5 mjerimo na nožici VIN− modula INA219, a ne na stezaljci +. Okrećemo potenciometar za napon i gledamo multimetar: napon mora ići od 0 do oko 14 V.
  4. Ugađanje pojačala U2: bez ičega na izlazu multimetrom mjerimo napon na nožici 6 od U2 prema GND. Izlaz postavimo na 0 V i trimerom RV2 namjestimo taj napon na 0,00 V. Zatim izlaz postavimo na 12 V i trimerom RV1 napon opet namjestimo na 0,00 V (prije toga može biti i negativan). Trimeri malo utječu jedan na drugoga, pa oba ugađanja ponovimo još jednom. Ako se napon ne mijenja dok okrećemo RV2, taj 741 nema ugađanje nule (neki noviji ga nemaju), pa pogreška ostaje. Na kraju granicu struje stavimo na oko 0,1 A (0,1 V na nožici 5 od U5) i multimetrom koji mjeri struju (utičnica 10A) spojimo VIN− modula INA219 s GND: mora pokazati oko 0,1 A.
  5. Titra li: na VIN− modula INA219 spojimo otpornik od 10 Ω i 10 W i osciloskopom gledamo napon dok otpornik spajamo i odspajamo. Napon smije kratko skočiti, ali se mora smiriti za manje od milisekunde. Ako titra, povećamo C3 i C4.
  6. Upravljanje: spojimo ESP32, modul sa zaslonom, oba MCP4725 i INA219. Multimetrom izmjerimo napon na pinu 3V3 od ESP32, upišemo ga u U_REF_DAC i učitamo program. Usporedimo zaslon s multimetrom uz nekoliko napona i struja, a preostale pogreške ispravimo u DJELILO i I_VLASTITA.
  7. Zaštite: isključimo S1 dok izlaz radi (relej se mora isključiti), a termistor zagrijemo sušilom za kosu (izlaz se mora isključiti na 80 °C).

Spojeve na pločici s rupicama lemimo, a za lemljenje je stranica Lemljenje. Ako nešto ne radi, pomaže stranica Kako pronaći grešku u spoju.

Popis dijelova

OznakaDioNapomena
ATX napajanjestaro računalno napajanje s −12 V
pločica za ATX napajanjesa stezaljkama za −12 V i PWR_OK
S1sklopkamala, kroz nju teče slaba struja
F1, F2osigurač T 5 A5 × 20 mm, s držačem
F3, F4osigurač T 3 A5 × 20 mm, s držačem
D1, D2LED-ica 5 mmžuta i zelena
R1, R2otpornik 330 Ω
U1boost pretvarač XL6019modul do 5 A, s podesivim izlazom
U2741operacijsko pojačalo, kućište DIP-8 (µA741, UA741 ili LM741)
U3regulator LM317kućište TO-220
hladnjaknajviše 3,7 K/W, s izolacijskom podloškom i čahurom
U4modul INA219s otpornikom od 0,1 Ω
U5LM358dva operacijska pojačala, kućište DIP-8
U6, U9modul MCP472512 bita, s nožicom A0 za adresu
U7ESP32-S3 Super MiniESP32-S3FH4R2: 4 MB flash, 2 MB PSRAM
U8modul sa zaslonom2,0" ST7789 (ili 1,8" ST7735), s enkoderom i tipkalom
K1relej 5 Vkontakt barem 2 A
Q1tranzistor BC547NPN
R3otpornik 150 Ω
R4otpornik 33 kΩ1 %
R5otpornik 10 kΩ1 %
R6otpornik 1 kΩ
R7, R8otpornik 10 kΩ
R10otpornik 15 kΩ
R11otpornik 22 kΩ
R12, R13otpornik 10 kΩ1 %
R14otpornik 100 kΩ1 %
R15otpornik 91 kΩ1 %
RV1trimer 20 kΩvišeokretni
RV2trimer 10 kΩ
RT1termistor NTC 10 kΩB = 3950, za lijepljenje na hladnjak
D3, D4, D7dioda 1N4148
D5, D6dioda 1N4007
D8dioda 1N5819Schottky
C1, C5 do C8kondenzator 100 nFkeramički
C2kondenzator 10 µFelektrolitski, 25 V
C3, C4kondenzator 10 nFkeramički
stezaljke 4 mm2 crvene, 2 crne, žuta, narančasta
žica0,75 mm² za struje do 5 A

Sigurnost

  • ATX napajanje ostaje zatvoreno. 230 V ulazi samo njegovim kabelom.
  • Svaki izlaz ima osigurač, pa kod kratkog spoja na stalnom izlazu pregori osigurač, a ne žica.
  • Izlaz se nikad ne uključi sam: nakon uključivanja, ponovnog pokretanja ili greške uključuje se samo tipkalom K0.
  • Hladnjak se grije i može opeći. Ne dodirujemo ga dok napajanje radi uz jaku struju.
  • GND je uzemljen: u ATX napajanju GND je spojen s metalnim kućištem, a ono s uzemljenjem u utičnici. Zato GND štipaljku stolnog osciloskopa spajamo samo na GND napajanja.
  • Baterije ne punimo ovim napajanjem, a pogotovo ne LiPo baterije. Za njih postoje punjači koji paze na napon svake ćelije, kao što piše na stranici Baterije.

Što slijedi

Napajanje još nije izgrađeno: brojevi na ovoj stranici izračunati su iz podataka o dijelovima. Kad napravimo prvi primjerak, izmjerit ćemo točnost napona i struje, temperaturu hladnjaka uz 1 A i kako se petlja smiruje kad se opterećenje promijeni, pa ih ovdje upisati.